Nastavak kanadske post-nešto transformacije

“Prežestoki smo da bismo svirali s pop indie bendovima, prepičkasti smo da bismo se družili s metalcima, a nismo ni dovoljno punk da bismo dijelili pozornicu s punk bendovima.” kažu o sebi simpatični Kanađani Alexisonfire (nazvani prema striptizeti Alexis Fire) koje smo već upoznali prije dvije godine njihovim prošlim albumom “Crisis“.

Ekipa se vratila nakon brojnih samostalnih projekata, a poljuljati ih nisu mogle ni glasine da su se vjerojatno raspali. Veće negdje tamo nakon prva dva albuma osjetili su svjetski trend i zasićenje i krenuli s laganim odstranjivanjem screamoa iz njihovog zvuka.

Album “Old Crows / Young Cardinals” opet je sve što Alexisonfire predstavljaju. Post-hardcore, melodičnost i glasnoća, a sve više i više osjeti se trenutna zaluđenost malo sirovijim punk rockom. Pokraj tipičnih “Heading For The Sun” i grube “Born And Raised” koje su nastavak na prošli album, brze punkerske “Accept Crime“, iznenađujuće su totalno umrtvljena laganica “Burial” i mistična “The Northern“.

Te stvari pokazale su da ovaj bend uspijeva snimiti emocionalnu pjesmu, bez da ju netko ne okalja sveprisutnim pridjevom ’emo’. “The Northern” je mirnija, klavijaturska stvar s atmosferom jednog svjetovnijeg Toola, a kako se razvija prerasta i u odlični stoner prog rock riff na dijelu gdje zavijaju “hallelujah, we’ll praise the lord” (nisu poznati kao neki kršćanski gnjavatori pa ne znam količinu ironije u stvaranju ove pjesme).

Nekoliko stvari za zaborav i sve skupa još jednom je ispalo solidno izdanje – glasni rock, dosta melodija i dosta žestine. Dallas i Wade opet pjevuše, a ono što je George izvodio svojim žestokim vokalima sada je većinom pretvoreno u hardcore vokal, nakon godina i godina screamoa. Dečki su osjetili promjene, htjeli su promjene i njihova promjena (ili, bolje reći, napredak) odličan je smjer. Čak su i samo to nekako poručili fanovima na “Old Crows” s refrenom “Now, we are not the kids we used to be/stop wishing for yesterday“.

Alexisonfire stoje kao jedan jednostavan bend, koji ipak ima dozu svojeglavosti i želje da svira muziku s guštom. Za njih kažu da su najžešći kanadski mainstream (očito nije teško nadglasati Nickelback) i bend koji puno vrijedi. Status koji imaju omogućit će im da slože još pokoji album i da se nađu u ušima fanova The Used, Glassjaw, Rise Against, pa čak i My Chemical Romance s jedne i Bad Religion s druge strane.