Nastavak izgubljenosti

U svojim počecima Keane je bio vrlo simpatičan bend koji je bez gitare napravio odličan album “Hopes and Fears“. Kako vrijeme odmiče, tako oni kreativno imaju sve manje za reći, a tako je i na ovom EP-u.

Od zaraznih melodija Keane je evoluirao prema kompleksnim temama zaronjenim duboko u ’80. s tek povremenim naznakama da su još uvijek sposobni napraviti dobru pjesmu. “Night Train” je najbolji dokaz tomu jer je ovdje osam pjesama od kojih niti jedna nije pamtljiva više od dužine trajanja pojedine skladbe.

Ovisnosti i odvikavanja koja su obilježila bend posljednjih nekoliko godina, orijentirali su Keane prema mnogo mračnijim temama u kojima se teško snalaze, pa često sve ispada kao patetičan mrak prepun duhova kojih se nitko ne boji. Za razliku od prošlog albuma “Perfect Symmetry“, ovdje nema synthova u tolikoj mjeri, pa pjesme i u tom pogledu malo manjkaju s melodijama.

Najgora pjesma na “Night Train”, a rekao bih i u karijeri, definitivno je “Ishin Denshin (You’ve Got to Help Yourself)” koja zvuči kao loša kopija svih glazbenih utjecaja iz ’80-ih. prebačena u novi milenij sa sitnim trikovima i dodatak ženskog vokala u vidu japanske pjevačice Tigarah koja je jedina svijetla točka unutar ovog pjesmuljka. Bez ovog su stvarno mogli.

Blago rečeno synth užas se očitava u “Your Love” koju na album ne bi stavili niti A-ha u svojim najlošijim danima, a zanimljivost ovog EP-a je dvostruko gostovanje repera K’Naana koji također nije previše pomogao, iako s “Looking Back” Keane zvuči kao da još može napraviti nešto suvislog.

Završna “My Shadow” je karakteristična balada koja podsjeća na raniju fazu benda, uvodna instrumentalna minijatura “House Lights” je ugodno zagrijavanje u materijal, dok sve između je ipak lakše zaboraviti nego više puta probaviti.

Znam da Keane ima podosta fanova koji nestrpljivo očekuju svako izdanje, ali ovo što oni pružaju u posljednje vrijeme je stvarno loše, odnosno nedostojno kapaciteta koje su pokazali s “Hopes and Fears“. Ne može se uvijek reprizirati takvo remek-djelo i dobro je da to ne pokušavaju, ali svakim novim izdanjem kao da žele dokazati da im je taj album bio sasvim slučajan u karijeri.

“Night Train” je koncepcijski dobro zatvoren EP, ali s njime pokazuju svu svoju neinspiriranost jer su uz malo muke mogli napraviti i cjelovit album. Pjesme su nastale na turneji koja je promovirala “Perfect Symmetry“, a djelomično izgledaju kao otpaci s tog albuma, tako da ‘tko voli, neka izvoli’…