Nastavak epidemije ‘zaraznog’ metala

Vratili su se predvodnici, kako to neki zovu – ‘mall-metala’. Istina, Bullet For My Valentine još od prvog albuma imaju poslovno simpatičnu, ali glazbeno nezahvalnu sudbinu – ili ih mrze, ili vole. Nema sredine!

Njihov treći album nazvan “Fever” je jednostavna i očekivana nova epizoda. Fanovi će opet svršavati nad heavy-metalom okupanim ‘problemima’ modernog vremena i aranžmanima upućenim cool klincima američkih srednjih škola.

Dok su sa EP-em “Hand of Blood” i albumom prvijencem “The Poison” najavili svijetlu budućnost, već se onda primijetilo da ih većina zaljubljenika u žešću glazbu apostrofira bezobraznim metal-šminkerima. Mrzitelji će i ovoga puta imati štošta za reći, a to će fanovima probuditi dodatni inat i Bullet For My Valentine tako mogu samo rasti.Gitare opet pršte posvuda, dvojac zna i složiti rifčugu i ispeglati istrzavanje dostojno svih metalaca, bubnjevi galopiraju gdje god treba, ali i kada treba zaokupiti ženska srca, već majstorski smještaju one power laganice. “A Place Where You Belong” drži provjerenu staromodnu formu i Killswitch Engage gitarice u pozadini, dok je slična “Bittersweet Memories” s pjevanjem možda mrvicu otišla preblizu Bon Joviju – “I still want you its easy to see / But guess what honey your not that good for me“.

Na skroz suprotnoj strani su one metalne poskočice kao, mrvicu ljigave “Fever” s macho riječima “Come here you naughty girl / You’re such a tease / You look so beautiful / Down on your knees / Keep on those high-heeled shoes / Rip off all your clothes / You smell so fucking good / It makes me lose control” i zaboravljiva “Pleasure and Pain“.

Vjerojatno najbolji dio albuma je sam početak i razrađena “Your Betrayal“, možda frajerska “Alone” s Maidenovskim solom i sing-along dijelom, i eventualno “Dignity” koja je uspjela ispreskakati i premelodičan i djetinjasti refren ali i ultra-brze riffove. Treba spomenuti i uspješan singl “The Last Fight” s provjerenim i puno puta spomenutim receptom

Nekako se čini da slično generacija koja je proklinjala pubertet s Papa Roachem početkom tisućljeća, sada njihovi nasljednici svoje mračne godine i maltretiranje u školi preživljavaju uz slične poruke ljepuškastog Matt Tucka s mikrofona Bullet For My Valentine.

Treba naglasiti da bi u određenim uvjetima ovaj album vjerojatno istisnuo “Scream Aim Fire” s drugog mjesta njihovih najboljih albuma, ali jednostavno su oni svoja tri albuma sklepali u dosta kratkom razdoblju, na dosta sličan način i za dosta sličnu publiku. Sve to pliva od pjesme do pjesme i najbitnije je da će oni najžedniji njihove muzike dobiti dosta pitkosti da obilno utaže žeđ do sljedećeg albuma. Za ove druge “Fever” nije bio, niti će ikada biti neki faktor u bogatoj metal diskografiji ovog desetljeća.