Nasmijani Feniks

    1435

    Tenacious D

    Rize of the Fenix

    Datum izdanja: 11.05.2012.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rize of the Fenix
    2. Low Hangin’ Fruit
    3. Classical Teacher
    4. Senorita
    5. Deth Starr
    6. Roadie
    7. Flutes and Trmobones
    8. The Ballad of Hollywood Jack and the Rage Kage
    9. Throw Down
    10. Rock Is Dead
    11. They F****d Our A***s
    12. To Be The Best
    13. 39

    Tenacious D ljubiteljima komedije nije nepoznato ime. Za ostale, to je dvojac sastavljen od Jacka Blacka i Kylea Gassa koji već 13 godina uveseljava publiku svojim duhovitim skečevima, pri čemu često koriste i muziku.

    Prvi album izdali su 2001., drugi 2006., a treći, naslovljen “Rize of
    the Fenix
    ” na tržištu se pojavio prije nekoliko mjeseci. Korpulentni
    Jack Black publici je poznat iz filmova “High Fidelity” (nemoguće
    preveden u nas kao “Hi Fi Dućan snova” ili “Dobar zvuk”), “Shallow Hal”
    (u nas prevedena kao “Ljubav je slijepa”), i “School of Rock” (navest ću
    samo neke), a također prilično zaobljeni Kyle Gass pojavljivao se u
    serijama kao što su “Seinfeld” te filmovima “Korak do slave”
    (integralnoj verziji) i “Shallow Hal”.Za svoj treći album obojica su složila raznoliku kuhinju: heavy metal (parodiranje vokala Bona Scotta), folk rock (oponašanje glasa Boba Dylana na “39”), malo latino muzike (“Senorita”), pa teški r’n’b (“Throw Down”), rockabilly (“Rock Is Dead”), ‘senzibilni’ akustični brojevi vjenčani s pompoznošću sedamdesetih (“They F***d Our A***s”), puno pomaknutih tekstova i još više zabave. Ima i nešto govornih skečeva koje je bolje izostaviti – iako imaju svoju opravdanost u komičnom kontekstu, što se muzike tiče, strše. Nekoliko je pjesama ostavljeno da funkcioniraju kao fragmenti (“They F***d Our A***s”, “To Be The Best”), iako je šteta da nisu zafrkanciju zarolali do kraja.Na cijelom im albumu bubnjeve svira perspektivni David Grohl, a prati ih još nekolicina glazbenika. Fascinira raznolikost vokala Kyla i Jacka. Zvuk je monolitan, jasan i moćan – na trenutke ispoliran, a pjesme uvrnute, no besprijekorno izvedene, kako i priliči dvojcu koji je već desetljećima u izvedbenim umjetnostima. Zato su riječi bezobrazne, politički nekorektne, bez želje da se svide širokim narodnim masama. Uostalom, to je nešto što i njihova publika želi.“Rize of the Fenix” je, iako pomalo nedovršena (vidi pod ‘fragmenti’), zanatski izuzetno dobro složena ploča, a oni koji su na istoj frekvenciji što se tiče humora ovog opaljenog dvojca, imaju sve razloge da ovaj album proglase ponajboljim ostvarenjem godine. Oni manje oduševljeni njihovim humorom neće biti odbijeni muzikom, ali neće inzistirati da se previše vrti u CD playeru.

    Muziku podržava