Nasljednici metal velikana opet jašu

Užasno težak posao imali su mladi metalci s Floride – Trivium, još od trenutka kad im je s prvim major albumom nadjenut nadimak – ‘sljedeća Metallica’. Ni njima nije bilo svejedno i, bez obzira što bi to trebala biti pohvala, na sebe su samo navukli vojsku mrzitelja u svijetu metal fanova. Pa čak i kod onih koji ih nikad nisu slušali. Dok su nekima prethodna dva albuma bila tako-tako, “Shogun” je definitivno nešto najbolje i najzrelije od ove ekipe.

Sniman s producentom Nick Raskulineczom, koji je radio s Foo Fighters i Stone Sour, album je pokazatelj usredotočenosti benda koji je napokon složio album čijim će se gitarama mnogi opet moći diviti, a poneki i opet ostati iživcirani nad pjevanjem.

I naslov albuma i prva stvar “Kirisute Gomen” priča o pjevačevim japanskim korijenima, a glazbeno predstavlja thrash album prožet modernošću metalcorea, kojeg je teško eksplicitno pronaći. “Torn Between Scylla And Charybdis“, odličan singl “Down From The Sky” i hitoidna “Into The Mouth Of Hell We March” prava su mala trilogija i stvari koje su se poigrale s pravim metal riffovima, pokojom gitarističkom melodijom i gitarističkim solažama, koji su još jedan pokazatelj žičane trojke (čak i basist solira po uzoru na Cliff Burtona!).

Zajedno s brzinskom “Insurrection” te stvari su najbolji pokazatelj zašto ih uspoređuju s velikanima ’80-ih. godina. Da se razumijemo, samo klinci iz Warbringera su se udostojili snimiti čisti speed thrash bez da bježe od svojih uzora, a Trivium je modernom thrash zvuku doprinio prizvukom armagedona koji zadnjih godina nedostaje Metallici da bi vratili vremena “Master Of Puppets”.

Da bi i zadnjem skeptiku zatvorili usta koja ih optužuju za nu-metal pristup, snimili su epičnu naslovnu stvar albuma koja je u 12 minuta odsvirala više riffova nego što neki bendovi imaju na cijelom albumu. I tu priča dobiva svoj kraj. Album sa svirkom kojoj treba odati priznanje i vokalom kojeg će radi urlanja i pjevanja opet neki nazvati previše metalcoreskim.

I ja sam jedan od onih koji je ovaj bend pratio s određene distance (zato je ovaj album tek sada došao na red), ali “Shogun” kao neki novi početak definitivno daje nadu da su ovi dečki sposobni snimiti još dosta albuma koji će zasjedati po vrhovima najboljih albuma godine. Ovoga puta ipak su imali pregadnu konkurenciju.