### “Nasilno”: Nasilno i još nasilnije, najnasilnije što može biti

Recenzija albuma ### “Nasilno”.

U razmaku od svega dva tjedna, iz Siska nam dolaze dva velika albuma. Iako bendovi imaju mnogo toga zajedničkoga, opet ih je krajnji rezultat odveo u potpuno različite smjerove. ### ponudio je baš ono što i naziv albuma govori, dok je LHD nastavio surf putevima koje su utabali The Bambi Molesters.

Život u Sisku (vjerojatno) nije tako bajni (ima li mjesta van glavnog grada gdje jest?!). Propala industrija početna je inspiracija mnogim lokalnim izvođačima (sjetimo se samo prošlogodišnjeg albuma Šarene pojave), a posljednjih godina još su naišli pandemija pa razorni potresi koji su dodatno opustošili već i prije poprilično osiromašen kraj.

### nisu novi bend, postoje već desetak godina i iza sebe imaju već milijun (iskreno, poprilično ih je i ne da mi se brojati) EP-ova od kojih je svaki zasebno donio posebni konceptualni aspekt ### priče, pa su tako i snimljeni u posebnim uvjetima i lokacijama, kao što su Željezara Sisak ili Tvornica električnih žarulja. Nakon toliko vremena, složili su novi koncept – ‘punokrvni studijski album’, te vjerovali ili ne, ovaj put su se usudili čak i otići u pravi studio snimiti ga!

Album sadrži sedam pjesama i 39 minuta materijala i tu je sažeto sve ono po čemu znamo i pamtimo ovaj bend. Već sam otprije najavio da ime albuma odlično opisuje ono što se na njemu nalazi jer ovih sedam pjesama imaju zajednički nazivnik ‘nasilna noiserska buka koja će vam razoriti bubnjiće’. Naravno, s obzirom da je njihova glazba i dalje instrumentalna, toj noise etiketi moramo nadodati i ‘post-rock’ da bi udovoljili strukovnu formu generalizacije žanrova.

Zajebimo mi sad žanrove jer kod ovakvih bendova to je i najmanje bitno. Tu često emocija ponese izvođača, pa dobijemo eksploziju zvuka koju teško možemo ravnodušno prihvatiti. “Nasilno” je upravo odličan primjer toga jer što god znali o njima (a trudim ih se pratiti od genijalnog singla i videospota “† 300 naopakih križeva †”), ovaj album će vas odnijeti na neko novo mjesto. Barem je mene…

Uvodnu “Jer život je ljepši kad se zaustavi” shvaćam kao instrumentalni opis posljednjih dekada u Sisku. Pjesma kreće veselo i zaigrano, kao da živimo u doba kada je Sisak i njegova industrija cvala, sve je bio lijepo i prpošno. Potom dolazi letargični dio koji bi mogao usporediti s laganim padom te iste industrije, nakon čega slijede repetitivnost koja mi dočarava čemer posljednjih godina, dok bih eksplozije zvuka pred sam kraj pjesme usporedio s iščekivanjem nečeg novog što će pomaknuti grad s mjesta, a na kraju je to ispao nesretni potres. Možda sam malo zabrijao s opisom ove pjesme, ali takva višeslojnost u pjesmama se može iščitati u skoro svakoj pjesmi, pa kad takve slojeve uparimo sa samim naslovima, (moja) imaginacija počinje lepršati bez kontrole.

“Negativ cvijeće” prva je prava ‘nasilna’ pjesma koju se ne može slušati tiše od maksimalnog zvuka vaših zvučnika, “Tamo to ne mogu ovdje to ne želim” ima hororsko-psihodelični gitarski rif povrh frenetične buke, “Jednom kad tebe ostavim Satano” vrhunski je noise punk, “Oprostite, što u taj sumrak pada” i “Pretvorivši se u ogradu, prošao sam kroz ogradu” iznova ruši dosadašnje granice, dok završna “Dvanaest boja za nasilje” ima kontraefekt jer je potpuno drugačija od drugih na albumu, dosta smirenija, odnosno, na drugi način neurotična jer se atmosfera stvara nizom uvrnutih efekata koje kod slušatelja mogu dovesti do (ciljane) nelagode.

Možda smo predugo čekali ovo jer, budimo realni, EP-evi se često preskaču kod recenzenata (uključujući i mene jer sam ih recenzirao svega dva, “Uzvodno” i “Svjetlo”, ako me sjećanje dobro služi), dok punokrvni albumi ipak dostižu širu medijsku sliku, iako je i to sasvim relativno kod ovakvih alternativnih izdanja. Ali usprkos tome, nadam se da će ovaj album zaživjeti jer predstavlja desetogodišnju suštinu benda, satkanu u 39 minuta enormne energije koja jedva čeka da eksplodira s narednom koncertnom sezonom.

Bravo ekipa, pet plus, pohvala!