Narkomanska kriza gotova!? Duboko se nadam…

    3435

    Babyshambles

    Shotter's Nation

    Datum izdanja: 01.10.2007.

    Izdavač: Parlophone / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Carry on up the Morning
    2. Delivery
    3. You Talk
    4. UnBiloTitled
    5. Side of the Road
    6. Crump Begging Baghead
    7. Unstookietitled
    8. French Dog Blues
    9. There She Goes
    10. Baddies Boogie
    11. Deft Left Hand
    12. The Lost Art of Murder

    Malo ljubi, fiksa se naveliko, ulovi ga policajac, završi par sati iza rešetaka, mora se javiti dežurnom sucu, sudac ga opomene po posljedni put (to se dogodilo već desetak puta), izbjegne zatvor, ode na rehabilitaciju, ostane tamo dan-dva te ponovno krene sve ispočetka…

    Tako bi se mogao opisati jedan ‘radni’ tjedan posrnulog boema Peta Dohertya, frontmena Babyshamblesa.

    Tu se svakako u obzir mora uzeti i supermodel Kate Moss, koja je bila višemjesečna pratilja ovog nepopravljivog junkiea, ali izgleda da je konačno sve završilo nakon zaruka te sto i jednog prekida, a ‘točka na i’ bio je navodni Peteov preljub. Mislim, njih dvoje su izgledali kao pravi ‘dinamični duo’, malo im je bilo idilično, mnogo su se svađali, upropaštavali svoje karijere brdom droga, a čak su zajedno pokušali ići i po rehabilitacijama.

    Kada britanski žuti tisak nije imao nikakav novi trač za naslovnicu, jednostavno bi poslali nekog novinara za njima i dobili začas brdo materijala. Ali sve se mijenja, nema više Kate, niti droga (barem su takve neke zadnje informacije), pa možemo očekivati duhovno, ali i glazbeno pročišćenje jadnog Dohertya.

    Muziku podržava

    Nakon bijega/protjerivanja iz The Libertinesa, Pete je brzo sklepao album “Down in Albion” svojeg novog benda, a uspjeh je bio neminovan, makar je njegova kvaliteta bila vrlo upitna. Na njemu je bilo nabacano svega i svačega, od reggea, punka do indie rocka, u čemu je i najbolji, a sve produženo na čak 16 skladbi čime se podebljao dojam forsiranja i pretjerivanja.

    Za novi album “Shotter’s Nation” se ipak više potrudio, malo ga je bolje precizirao jer nije toliko šarao žanrovima, pa zvuči mnogo zrelije nego prvijenac.

    Glazbeni utjecaji, uzori i slično za Babyshamblese, a posebno za samog Dohertya, tipični su već duže vrijeme, a to su Oasis, Clash, The Beatles (nedavno imao poučni razgovor s McCartneyem), The Kinks, ma u principu cjelokupna britanska glazbena antologija pomiješana s modernim poimanjem rocka. To se sve dalo iščitati još s The Libertinesima, a s Babyshamblesima nije se previše odmakao, makar je njegov novi bend još uvijek daleko u odnosu na matični sastav.

    Album otvara “Carry On up the Morning” koja ima standarni gitarski intro, da bi se uskoro pretvorila u ‘žalopojku’ kojom (vjerojatno) oplakuje Kate sa stihovima “Ah, it’s not easy gettin’ outta bed/It wasn’t easy gettin’ you out my head“. Pjesmu bih okarakterizirao kao jednu sasvim tipičnu, ni po čemu posebnu Babyshambles stvar. Već sljedeća “Delivery” u uvodu ima clashovske gitare i nabrijaniji ritam, pa se može reći da je s razlogom izabrana za prvi singl.

    Zveket gitara i ljepljiva melodija nose “You Talk“, kojom se najviše približio The Libertinesima, a u njoj se jednostavno moraju istaknuti stihovi “No I never, ever said it was clever/I just like getting leathered/Looking for the light…” u kojima se može mnogo toga pročitati o tome što se trenutno događa u Peteovoj glavi, odnosno nedvosmisleno priznanje uzimanja droga.

    UnBiloTitled” je Oasis stadionska balada s velikim aranžmanom i refrenom, “Side of the Road” je najpunkerskija, “Crumb Begging Baghead” bezlična, dok se u “Unstookie Titled” jasno uočavaju lagana i prekrasna nadopunjavanja dvije gitare, a pred kraj pjesme se raspojasaju, svaka gitara na zaseban način.

    U “French Dog Blues” se ističe nekoliko promjena ritma, od sasvim mirnog do vrlo žestokog i obratno, čime pjesma dobiva na dinamici, “There She Goes” zvuči kao rockerska šansona, dok u “Baddie’s Boogie” govori o predugom ostanku s Kate (“Oh well you’ve been here before, fell in love and carried her over the threshold/Thinking, she’s far too good looking to do the cooking…“).

    Album završava pjesmama “Deft Left Hand“, koja je vrlo simpatična, ali ponovno ima ljubavne autodestruktivne stihove poput “Oh, I will lay down and die if I can’t lay by your side“, te s “Lost Art of Murder“, koja zvuči kao folkerska ispovijed uz akustičnu atmosferu o svim autorovim porocima.

    Ponegdje surovo iskren, ponegdje maksimalno zamućen halucinogenim tvarima, Pete je izdao album koji je u cjelini bolji od prvijenca “Down in Albion“, ali još uvijek daleko od najboljih svojih radova koje je imao u paru s Carlom Baratom. Napredak se vidi, i to najviše u fokusiranosti skladbi, čime pokazuje da lagano ‘dolazi k sebi’, pa se nadam da će se uspjeti očistiti od svih opijata koje unosi svakodnevno u sebe, jer ćemo tada dobiti velikog autora. U drugom slučaju, mogao bi završiti kao i mnogi rock velikani koji su umrli u jako ranoj dobi, ali to i je breme rockera koji ne mogu podnijeti teret slave.

    Duboko sam uvjeren da će Britanci vrlo visoko stavljati “Shotter’s Nation” na godišnje ljestvice albuma, jer je to ipak njihov junkie-idol, ali album ipak ne donosi onoliko svježine koliko Doherty ima potencijala. Tek je u nekoliko navrata uspio učiniti vrhunske stvari, dok je većina materijala ipak samo prosječna za današnje indie rock standarde.

    U cijeloj recenziji sam umjesto Babyshamblesa koristio samog Dohertya kao ekvivalent, a to sam namjerno učinio jer je on ipak gazda u bendu, dok su ostali na ‘šetnici’, bez dugog ostanka u bendu, zato što teško podnose karakter samog Dohertya, a zbog toga se već i izmijenilo desetak glazbenika u bendu.

    Ipak, ovdje u većini pjesama nije potpisan sam Pete, već se često pojavljuje i gitarist Michael Whitnall, a posebna zanimljivost je i utjecaj Kate Moss, koja je potpisana kao koautorica trećine albuma.

    “Shotter’s Nation” će ispucati nekoliko hitova, već je počeo s “Delivery”, ali na tome će i ostati, jer ukupno gledajući album je dobar, i ništa više od toga.

    Muziku podržava