Napokon uspjela kombinacija

Možemo misliti kako je ovo još jedan od mnogih bendova koji mješaju elektroniku i rock. E pa imam vam reći nešto o Radio 4. Ovi dečki su više rokerskiji orijentirani i snažnije što se tiče elektronske glazbe potkovani od većine danas prisutnih na sceni!Greg Collins (bubanj), Anthony Roman (vokal, bass, klavijature), Tommy Williams (gitara, vokal), Gerard Garone (klavijature) i P.J. O’Connor (perkusije, sampler, ritam mašina) su Njujorčani koji su nam ponudili nešto novo.

Moram priznati da sam bio jako skeptičan kad sam ih prvi put slušao. Iskreno, sumnjao sam da će me ovaj CD nešto posebno oduševiti tj. da će imati onu notu koja je potrebna da bi ova kombinacija upalila. Mislim da Radio 4 ima to sve: i kombinaciju i notu, ali i jednu malu grešku o kojoj ćemo kasnije. Snažan utisak koji ostavljaju uvodnom pjesmom “Party Chrashers“, daju do znanja da su kvalitetni i da znaju što hoće i da su krenuli to uzeti.

Sljedeća pjesma (“Transmisson”) ostaje u istom rokerskom stilu, ali također se osjeća i korištenje samplovi i snažno pumpanje ritam mašina koje tuku u ritmu s pravim bubnjom. Znam da vam se sada čini kao da pišem o novom Fear Factoryju, ali ovaj bend unosi određene novine u ovaj pravac glazbe koji se još istražuje i u kojem je još uvijek sve dopušteno. Naredne dvije pjesme (“State Of Alert” i “Fra Type 1&2”) su više bazirane na elektronici, ali se zvuk gitare ne gubi potpuno već je samo malo potisnut u pozadinu tako da stvari zvuče elektronskije. Već s petom pjesmom (“The Death Of American Radio”) polako elektronika pada u pozadinu, a dok su gitara i vokal dovedeni blago više do izražaja.

“Absolute Affirmation” je dosta brža od ostalih i to je pjesma u kojoj između ostalog koriste i duplu bas pedalu na bubnju tako da se praznine ispunjuju i pjesma dobiva na brzini s obzirom da je poprilično ogoljena od nekih boljih riffova i sampleova. Sljedeća (“(give me all your)Money”) još pojačava beat bubnja i ritam mašine da bi slijedeća stvar (“Shake The Foundation”) kulminirala polu-veselim riffovima i plesnim sampleom.

Mislim da sam vam dočarao atmosferu albuma “Stealing Of A Nation“. Dakle riječ je o jednom žeščem izdanju, koje je donekle inovativno, a donekle ne. Inovativni su u toliko što su prvi koji su uspjeli napraviti jedan umjereno žestok electronic-rock album, i sve je posloženo kako treba, svaki udarac je na svom mjestu i producent je izvrsno obavio posao kao i ton-majstor.

Ali nažalost, meni se čini da je producent na svakoj pjesmi nepotrebno odužio neki njen dio. Tako npr. u pjesmi “State Of Alert” u jednom dijelu čak 8 puta ponovio isti dio, što nakon 2-3 slušanja albuma uđe u uho i stvara mogućnost da vas to lagano živcira. Inače, kad se zanemare ove sitnice album je zaista i vrhunski odsviran, osmišljen i snimljen. Pravi užitak u moru sličnih izdanja kojima nas zasipaju iz dana u dan. Na CD-u se nalazi i mali video uradak nazvan “The Making Of Stealin Of A Nation” na kojem možete pogledati kako je cijeli album sniman i kako je sve ovo nastalo.