Napokon pravi nasljednik najjačih albuma Korna

Nemoguće je reći da je Kornov novi album loš; naprotiv, on je odličan, rafiniran i napravljen s puno ukusa. Problem je u tome što ga mnogi shvaćaju kao pokušaj spašavanja nakon iznimno skupo produciranog (riječ je bila o milijunima funti), a totalnog promašaja “Untouchebles”.

Naravno taj zaključak je također relativan jer je onim najžešćim fanovima Korna i “Untouchebles” donio pregršt dobre muzike, a njegov nasljednik “Take A Look In The Mirror” postaje im jednim od Kornovih najboljih albuma.

Eto, kada se mislilo da će Korn krenuti nekim ‘XY’ komercijalnim vodama i nastaviti s pokušajima osvajanja nekakvih ‘in top’ ljestvica, momci su opet dokazali da su vrijedni velikog poštovanja i da su već odavno stekli kultni status, te da mogu svirati apsolutno sve, a i dalje ostati vjerni svome zvuku.

Odstupnicom iz nekakovog mainstream nu-metal bendova, Korn je povukao odličan potez i vratio se s ne toliko tvrdim, ali odličnim metal albumom, koji se naposljetku sviđa ne samo dugogodišnjim fanovima benda, već i onima koji to nisu (spadam u ovu drugu skupinu, a moram priznati da su mi pojedine pjesme totalno ušle u uho).

Što se tiče samoga albuma, produkcija je odlična (dečki su ga sami složili kak’ spada, a dodatnu produkciju, snimanje i mix odradio je Frank Filipetti jedini ‘preživjeli’ sa slučaja “Untouchebles”). Teški riffovi s prekidima na Ibanezovoj K7 i zoom efekt na bassu i dalje su dobitna kombinacija o prepoznatljivosti benda. No na ovom albumu primjetit ćete da su svi ti teški riffovi evoluirali u nešto novo.

No meni najbolja stvar je ta što se J. Davis uz melankoličan glas, koje također pridonosi prepoznatljivosti Korna, na ovom albumu podosta posvetio i žešćim vokalnim dionicama.

Tečnost albuma je također još jedan plus u Kornovu korist jer albumskih 13 pjesama slušat ćete tek nešto više od 56 minuta (samo tri pjesme prelaze 4 minute).

Jedina stvar koja mi se nikako ne sviđa i nemogu je ‘prožvakati’ je pjesma “Play Me“, na kojoj gostuje Nas. Pjesma je mogla biti i dobra jer ima odličnu ‘dizalicu’ na sredini i neki psihodelični Davisov glas, ali ubi Bože ogavan rap u spoju s metalom, koji dominira pjesmom.

Ostatak albuma je vrlo dobar i moram priznati da za nekog tko nije pobornik Korna, dosta me ugodno iznenadio. Za kraj treba jedino reći da su Kornovci ovaj put napravili dostojnog nasljednika “Issues” i “Life Is Peachy” albuma, a fanovi će sigurno biti zadovoljni i uživati u ovom uradku.