Napokon povratak folk korijenima

Marissa Nadler je kantautorica iz Massachusettsa.

Osim glazbenog talenta koji je otkriven dosta rano, Marissa je magistrirala slikarstvo, a glavni joj je medij ilustracija.Uz to, piše poeziju odmalena pa tako i svoje pjesme od prvog albuma iz 2004. (“Ballads Of Living and Dying”) do aktualnog “Strangers“. Često je mijenjala etikete, a trenutno je na Sacred Bones Records/Bella Union.

Tek je s trećim i četvrtim albumom postigla značajniji uspjeh, nakon što se odmaknula od čistog folk zvuka i uvela elemente elektronike.

Srećom, na šestom, aktualnom albumu vratila se onome što najbolje radi i što joj najbolje pristaje, a to je ambijentalni folk stil bez mnogo eksperimentiranja sa zvukom. Naglasak je na njenom eteričnom i mekanom vokalu koji je mezzo-sopran i savršen je za lagane i sjetne folk pjesme.

Marissin instrument je akustična gitara, a pratnja su ostali instrumenti koji pridonose ambijentalnom i eteričnom stilu. Spoj anđeoskog, gotovo mitološkog vokala i gitare, producira stil koji otkriva senzibilnost njenog karaktera i usmjerenost na jednostavnost izraza koji je opet u podtekstu prepun metafora, simbola, hermetičnosti, a pogotovo literarnih referenci. Marissina je glazba obrazovana kao cjelina njezinog umjetničkog iskustva i znanja.

Od glazbenih utjecaja, istaknula je prije svega Patti Smith, Joni Mitchell, Kate Bush i Townesa Van Zandta.

“Strangers” donosi pjesme o ljubavnim, egzistencijalnim i društvenim problemima iz vizure mlade žene koja to duboko i iskreno proživljava. Marissa ima osviještenu ženstvenost i na tome inzistira, iako se ne obraća samo ženama, kao u “Katie I Know“, nego svima koji žele čuti dirljivu priču o onome što ostane nakon ljubavi, a ponekad i dok ona još traje – osjećaj udaljenosti i stranoga, nepoznatoga. Tenzija u odnosu koju proizvodi distanca, a distanca je ponekad nužna, je ono što Marissa želi opjevati, a posebice u “Divers Of The Dust” i “Hungry Is The Ghost”.

Pjesme o ženama su i “Janie In Love” i “Shadow Show Diane”, prekrasne balade koje su i najambijentalnije jer su najiskrenije.

U samoj sredini, kao intermezzo, ali ujedno i glavna poruka, je pjesma “All The Colors Of The Dark“, potpuno magična numera koja dočarava tematiku i stil na koje je Marissa usmjerena. Vokal je toliko dojmljiv i eteričan da imate dojam da ste u nekoj bajkovitoj, mitološkoj zemlji u kojoj svi pjevaju na način Marisse Nadler.

Nakon nje slijedi glavna točka, a to je pjesma “Strangers” u kojoj kaže “I am the stranger now… I am alone now“. Ona je stranac svima, osim samoj sebi jer se ne boji emocionalno analizirati i onda o tome pjevati. Stranci su svi ono isključeni, na marginama, neprilagođeni, beskompromisni i divlji. Ovaj album je posvećen njima, ali na tako pristupačan i topao način.

Lijepo je vidjeti da se Marissa Nadler vratila folk izričaju kojega je od početka njegovala i zasigurno je jedna od zanimljivijih kantautorica američke folk scene. “Strangers” je odličan povratak korijenima.