Napokon otrov u Valentininim venama!

    1230

    Bullet For My Valentine

    Venom

    Datum izdanja: 14.08.2015.

    Izdavač: Nuclear Blast Records

    Žanr: Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. V
    2. No Way Out
    3. Army of Noise
    4. Worthless
    5. You Want a Battle? (Here’s a War)
    6. Broken
    7. Venom
    8. The Harder the Heatz (The Harder it Breaks)
    9. Skin
    10. Hell or High Water
    11. Pariah

    Skoro je deset godina prošlo od kad je “The Poison
    skrenuo pažnju na heavy dečke predvođene ljepuškastima Mattom Tuckom.

    Albumi su im svaki put jedno od najiščekivanijih izdanja godine, a ovi Velšani još od tada ni blizu nisu opravdali reputaciju i ispunili očekivanja. Posebno se to odnosi na “Temper Temper” koji će ostati na bizarnom mjestu u njihovoj karijeri iz mnogo razloga.Za početak, tek nedavno su isplivale informacije da su ga vokal i bubnjar otputovali snimiti u topli Tajland, prije toga e-mailom obavijestivši preostalu dvojicu (od kojih je jedan kasnije i protjeran) da ne idu s njima i da neće sudjelovati niti u pisanju niti u snimanju. Albumom danas ni sami nisu zadovoljni i priznaju da im je nekako nedostajao taj detalj gnjeva, prijeko potreban za metal.Proračunato ili ne, ovaj put taj gnjev je Tuck pronašao u svojim davnim mladenačkim danima. Veli da je presretan u životu, sretno oženjen i da mu je teško naći motivaciju za mračne tekstove. Ne djeluje jako iskreno za bend iz žanra u kojem se fanovi poistovjećuju s albumima do ludih granica, ali djeluje apsolutno dovoljno da Bullet For My Valentine snime odličan album i postave ga odmah uz bok hvaljenom major prvijencu.

    Album je dobio ime prema najlošijoj power baladi ovog albuma “Venom“, ali je ispalo spretno jer početno slovo označava i redni broj albuma, a bome i ova zmijurina simpatično izgleda gmižući po njemu. No, iako na njoj cvili da ne može podnijeti njen ljubavni otrov, ostatak albuma puno bolje nosi tu otrovnu notu!

    Muziku podržava

    Uvodne “No Way Out” i “Army of Noise” imaju brutalne heavy riffove i melodične refrene koji zajedno zadovoljavaju tu formulu koja ih je toliko proslavila. A da ni ne spominjemo “Worthless” koja jako vuče na ideje s “Tears Don’t Fall”

    Broken” bi zakletim metalcima mogla zasmetati radi njegovog boy-bend pjevušenja, ali teško joj je oduzeti dupli bas i istrzavanje. Slično djeluje i “Hell of High Water“.

    No, album nepotrebno završava fillerom “Pariah” nakon koje su ostali zakinuti svi koji se nisu primili limited izdanja. Još čak četiri pjesme definitivno bi se mogle (i trebale) naći na albumu, pa čak i umjesto nekoliko proračunato običnih (“The Harder the Heart” ili “Skin”). Posebno “Run for Your Life” (s brutalnim solom preko brutalnog bubnja) i “Raising Hell” koju su izbacili gotovo dvije godine prije samog albuma.

    Ako ćemo o melodiji i komercijalnoj potentnosti, ovo je zbilja još jedan od favorita za metal(niji)-core album godine, samo što ovaj put relativno rijetko moramo prelaziti preko iritantnih mainstream trendova koje su pratili na “Temper Temper” i “Fever“.

    Čini se da su morali proći turbulentnu fazu, da su si morali međusobno ispsovati majke kako bi dosegli dno i krenuli prema gore. “Venom” je dobar put da im jednom i pravi metalci pokažu respekt mašući glavama na moderne heavy metal himne.

    Muziku podržava