Napad genijalaca (ili idiota) iz sjene

    2316

    Art Brut

    It's a Bit Complicated

    Datum izdanja: 19.06.2007.

    Izdavač: Mute / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Pump up the Volume
    2. Direct Hit
    3. St. Pauli
    4. People in Love
    5. Late Sunday Evening
    6. I Will Survive
    7. Post Soothing Out
    8. Blame it on the Trains
    9. Sound of Summer
    10. Nag Nag Nag Nag
    11. Jealous Guy

    Eddiea Argosa u Njemačkoj smatraju genijalcem, na jednom sveučilištu nedavno su čak imali i predavanja o njegovim stihovima, a jadan Eddie za sebe kaže da je idiot. Bilo kako bilo, mladi gospodin Argos je vrlo zanimljiva ličnost, piše (u najmanju ruku) interesantne tekstove, a njegov bend Art Brut spada među bolje novije britanske bendove.

    Prije dvije godine su izdali prvijenac “Bang Bang Rock and Roll”, koji je mahom pobrao odlične kritike, jer su se razlikovali od većine ostalih sastava koji dominiraju Otokom. S nekoliko pjesama su pogodili točno ‘u sridu’, a pjesme koje bih najviše istaknuo su bile živahna “Emily Kane” i ‘mlohava ćuna’ na engleski način “Rusted Guns of Milan”.

    Bend je osnovan 2003., a nakon prvih demo snimaka “Brutlegs”, pjesma “Formed a Band” promovirala ih je u jedan od boljih bendova novije generacije, tako da su ubrzo i počeli raditi na pjesmama za prvijenac, kojeg su uspjeli izdati sredinom 2005. Nedavno su izdali svoj novi album, kojim još jednom dokazuju da su pomalo podcjenjen bend, ali ipak ima nade za njih, što dokazuju i sveučilištarci koji ih obrađuju u Njemačkoj.

    It’s a Bit Complicated” donosi novih jedanaest skladbi, koje su nekako usuglašene, bez nekih izričitih odmicanja prema gore ili dolje, što bi moglo prerasti u neku monotoniju, ali izvedbom Art Brut brzo oživi svaku pojedinu pjesmu pa album dobiva vrlo dobar balans.

    Muziku podržava

    Otvorenje albuma pripalo je pjesmi “Pump Up the Volume“, koja je vrlo šaljiva jer momak, umjesto da se zabavlja sa svojom djevojkom, postaje opsjednut s pjesmom koja se trenutno vrti na radiju (“I’m taking it slowly/I’ve been reading the signs/I found my hand in a place/Where I can’t tell if she minds/Rolling around amongst our clothes on the floor/I can’t help it: Have you heard this song before?“). Na ovakav zajebantski način Argos piše gotovo sve svoje stihove, a glazba koja ju prati je također na visokoj razini, rekao bih daleko iznad prosjeka kojim se zadovoljavaju mlađi bendovi.

    Vrlo živahna “Direct Hit” poziva na plesne podije “It’s uncomfortable all night to sit/Get on the dancefloor, it’s a direct hit“, sa “St. Pauli” podsjećaju na njemačke dane The Beatlesa uz izjavu da punk rock nije mrtav, dok je “People in Love” još jedna dugačka ljubavna priča koju nam Argos želi ispričati, a uspijeva je izvesti na polurecitatorski način (kao i većinu albuma) pa pjesma zvuči neodoljivo. Zbog čega? Stihovi započnu pratiti vezu u vrhuncu zaljubljivanja, zatim postepenog ‘hlađenja’ i zanemarivanja, pa sve do prekida i liječenje bola s velikom količinom alkohola i ‘usputnim stanicama’… Svi smo to prošli, to je ipak samo ljubav…

    There’s nothing that’s been done that can’t be undone/You are sick, now you’re better/There’s work to be done” je nit vodilja pjesme “Late Sunday Evening“, u “I Will Survive” govori o preživljavanju neugodnih situacija, dok “Post Soothing Out” ima lagani ritam te ponovno vrlo iskreni tekst u kojem su najbolji stihovi oni koji su se smjestili u refren “Every day is just like starting over/We try so hard but we keep on falling over“.

    Blame It on the Trains” ima vrlo napetu atmosferu, “Sound of Summer” igra na siguran garažni indie rock zvuk, “Nag Nag Nag Nag” mi ispočetka malo vuče na Kaiser Chiefse, dok ubrzo postane karakteristična Art Brut pjesma, a posljednja “Jealous Guy” govori o seksualnim problemima ljubomornog dečka i umorne cure.

    U današnje vrijeme malo mladih rock izvođača stavlja stihove u prvi plan pa oni većinom znaju biti kratki i vrlo banalni tako da te ubrzo zaboli glava od njih (nedavni primjer benda The Maccabees). Art Brut je već po drugi put pokazao da to ne mora biti tako, da se uz zarazne, žestoke i ljepljive melodije mogu napisati i tekstovi koji su zabavni i zanimljivi, a opet jednostavni i svakodnevni pa ih svatko može skužiti bez pol muke, pošto nema nikakvih metafora. Što se ima za reći, izrečeno je! Baš me zanima da li će se Argos jednog dana sjetiti i objaviti sve svoje stihove na papiru, u formatu knjige.

    Već sam u nekoliko navrata govorio da Art Brut spada u sam vrh britanskih indie rock bendova, a novim albumom “It’s a Bit Complicated” samo su to još i potvrdili. 11 trominutnih pjesama daje dužinu albuma od gotovo 34 minute, 34 minute rijetko viđene zabave.

    Muziku podržava