Najzreliji zvuk do sada

Vedri skandinavski bend pun veselja pod imenom I’m From Barcelona stigli
su do novog albuma kojim su još jednom pokazali da su vrlo unikatan
glazbeni proizvod.

Njihova glavna vodilja jest nevjerojatan osjećaj za melodiju koji ih ne napušta niti u jednom dijelu njihove karijere. Istina, neke pjesme su ponešto uspješnije, neke baš i nisu toliko, ali nema tu nečeg što bi rađe preskočili nego čuli. To se dobro osjeća i na novom albumu “Growing Up Is For Trees“.Na petom albumu osjeća se nikad veća doza zrelosti, kao da su spomenute zarazne melodije htjeli začiniti nekim malo ozbiljnijim tonovima koji bi dokazali da su odrasli zajedno sa svojom publikom. U jednom dijelu su to uspjeli, a ponegdje su se ponovno zaigrali kao mala djeca što se najbolje osjeća u pjesmi “Benjamin“. Odmah do nje stoji još jedan od bisera albuma, slatkasto gorka “Departure” gdje se pokazuje kako bi americana zvučala da je nastala u Švedskoj. To je još jedno zborno čitanje benda uz zabavnu indie pop podlogu koju ćete ponovno rado slušati.

Inače, vjerujem da će svojim uvodom album navući mnogo slušatelja na detaljnije preslušavanje albuma jer “Violins” je jedna od najhitoidnijih pjesama koju je bend izdao nakon prvog albuma. Na neki pomalo čudan i uvrnuti način pretvorili su ’80-e u zabavno ostvarenje kojem ne možeš promašiti zemlju porijekla jer je u startu potpuno jasno da je ovo švedski proizvod.

Kada pogledamo na taj način, sve što slijedi nakon “Violins” je plejada karakterističnog indie zvuka koji su sami Švedi ispromovirali zadnjih 15-ak godina. Dodatak tome koji, I’m From Barcelona, nude od samog svojeg početka su harmonije koje su nepogriješive. Možda tekstualno sve djeluje vrlo jednostavno, možda i prejednostavno, ali ta druga nota pjesama daje onu jačinu zbog čega je ova ekipa prijatelja iz Jönköpinga toliko drag gost gdje god se pojavili.

Vjerujem da malo grupa funkcionira po tom principu kakvog ima I’m From Barcelona jer to je prije svega grupica prijatelja kojima je dosadno, pa se zajedno zabavljaju s instrumentima i pjevanjem. Takvo zajedništvo se osjeća (jasno se vidi u svakom spotu benda), a njihov ‘maestro’ Emanuel Lundgren ih je uspio i nakon desetak godina održati na okupu što nije mala stvar.

“Growing Up Is For Trees” je njihov najkompleksniji i najzreliji album dosad koji ponovno obiluje neuobičajenom vedrinom i šarmom. Njegova središnjica možda nije toliko protočna kao što bi se moglo očekivati (čitaj naslovna skladba, pa nekoliko pjesama nakon nje), ali u ukupnom dojmu to pretjerano ne smeta jer i takvi pružaju dovoljno energije da prst ne kreće prema tipki ‘skip’.

Možda sam već iskoristio frazu ‘sigurno nije najbolji album u godini, ali je jedan od najvedrijih’ dok sam opisivao radove I’m From Barcelone, ali to jest toliko istinito da bi mogao reći za skoro bilo koji njihov album te posebno live nastupe gdje su jednostavno nenadmašni. “Growing Up Is For Trees” definitivno spada u tu kategoriju, iako je znatno lošiji od remek-djela pod imenom “Let Me Introduce My Friends”.