Najžešća francuska radionica

    1276

    Dagoba

    What Hell Is About

    Datum izdanja: 07.03.2006.

    Izdavač: Season Of Mist

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. What Hell Is About
    2. Die Tomorrow
    3. The Fall Of Men
    4. The Man You’re Not
    5. Cancer
    6. It’s All About Time
    7. The Things Apart
    8. The Things Within
    9. Livin’ Dead
    10. 042104
    11. Morphine The Apostle Of Your War
    12. The White Guy (Suicide)

    Nema smisla razglabati kako to da ovakav metal bend dolazi iz Francuske, budući da su dečki odsvirali odličnu ploču i svoje uzore pretočili u sebi primjerene pjesme. Dagoba postoji od 2000., a od onda su ispunili svoje snove svirajući sa svojim uzorima – Machine Head i Fear Factory, a sigurno im nije odmogao ni koncert s Kornom.

    Prava europska turneja sa In Flames i Sepulturom dovela ih je do trenutka kada izdaju svoj drugi pravi album – “What Hell Is About“. Snimali su ga sa producentom Hatespherea, Mnemica i The Haunted, a rezultat je zbilja zadovoljavajući.

    Možda bubnjevi na pjesmama “What Hell Is About” i “Die Tomorrow” najviše podsjećaju na “Demanufacture” fazu od Fear Factory, ali mislim da im pjesme ponajviše odišu zajedničkim vokalom i rifovima od Machine Heada, industrial tehničkim pristupom Fear Factoryja i dijelovima koji me jako podsjećaju na Skinlab.

    Pjesma “The Man You’re Not” pokazuje malo onoga čega su na prošlom albumu imali i više, a to su nekakvi pozadinski zvukovi i povremena mistična klavijatura koja im daje malo black ugođaja. Ipak, u ovako modernim rifovima i preproduciranom zvuku, napokon klavijatura ne zvuči nakaradno, već jednostavno stvara neku mračnu sliku.

    Muziku podržava

    Najkomercijanija stvar na albumu je sigurno “Cancer” koja je možda namijenjena za malo više mainstream mjesta, jer se na njoj vidi puno normalnijeg i razumljivijeg pjevanja kojeg se ne bi posramio, recimo, jedan Rob Flynn. Brzo su se vratili na urlanje i bijes, koji su opisali kao “pokušaj da se agresija pretoči u energiju i emocije”, a to su pokazali na “It’s All About Time” na kojoj, zajedno sa zadnjom “The White Guy” (vjerojatno najžešćom na albumu) gostuje pjevač Dimmu Borgira i Arcturusa Simen ‘Vortex’ Estnæs. Pjesme su prave metal rasturačine, ali ne mogu pobjeći od dojma da su njega izabrali samo zato što je poznat i jer je bio dostupan. Svaka njemu čast, ali mislim da bi na ovakav album pasao puno drugačiji tip vokala.

    Žestice “The Things Within” i “Livin’ Dead” i dalje pršte od istrganih stacatto rifova, duplih bas pedala, a osim uobičajenog vokala, na refrenima se javlja i malo pjevanja koje nije baš ispunilo datu zadaću, ali nije loše.

    Album se, za europske krugove jako približio američkom alternativnom metalu, a sviđa li vam se ta činjenica ili ne, to ipak neće biti presudno za ocjenu ovog benda. Sviraju odlično, a vokalu skidam kapu ako ovo može izvesti svaku večer na koncertu.

    Ipak, najviše mi se sviđa što se nisu bojali reći tko su im uzori, već su jasno odsvirali album ispunjen takvim rifovima, ali album koji definitivno nije čista kopija, već njihovo viđenje takve glazbe. Nabavite si ovaj album, definitivno je za poslušati. A slijedeći će, nadam se, biti i zanimljviiji. Potencijal je tu.

    Muziku podržava