Najveći Stroke kad The Strokesa nema

Albert Hammond Jr je jedini pravi The Strokes kad The Strokesa nema. I to je ponovno činjenica već i na trećem solo albumu “Momentary Masters“.

Teško je vjerovati da je jedan bend toliko uništio svoju reputaciju kao što su uspjeli The Strokesi. Mnogi su se u njih kleli kao u nove rock bogove, a oni su lagano odlazili k vragu sa sve blijeđim albumima i nekim novim idejama u kojima se jednostavno nisu pretjerano snašli.Svatko je u međuvremenu radio na svojim projektima, Julian Casablancas je bio blizu tog da se mogao odreći The Strokesa jer mu je prvi solo album bio odličan, dok je ovo s The Voidzima vrlo tanašno. Ostali su radili neke prosječno zanimljive stvari, a najradišniji od njih je svakako Albert kojemu je ovo već treći solo album.Kao i na ranijim albumima, tako i na ovom se jasno osjeća da Albert ne želi bježati od onog što jest, ritam gitara The Strokesa. U njegovim pjesmama se fino osjeća duh The Strokesa kojeg potom dorađuje na razne načine, najčešće je to nekim tropskim ritmovima i nekim uvrnutijih shemama, ali nikako se ne odriče svoje osnove.

Tako i novi album “Momentary Masters” ima taj dašak, možda bi mogli reći da je to nešto što The Strokesi bezuspješno pokušavaju napraviti zadnjim albumima, modernizirati svoj zvuk retro discom iz ’80-ih uz poneki klasičan zgoditak. Ono što manjka ovom albumu je, možda, ne toliko uvjerljiv vokal, iako je sve na svojem mjestu. Možda da je ove pjesme ponudio svojim dečkima, album bi ispao veći zgoditak, ali i ovako to nije loše.

Nakon zanimljivog uvoda gdje su ’80-e u prvom planu, prvi pravi hit dolazi pjesmom “Caught by My Shadow” koja uvelike podsjeća na radove Arctic Monkeysa, dok se s “Losing Touch” prisjetimo kako su The Strokesi nekad lakoćom zabijali ovakve pjesme, prave ljetne lepršave pjesme zaraznih melodija.

Jedna od dvojbenih situacija albuma bi svakako mogla biti obrada Dylanovog klasika “Don’t Think Twice” koja je ovdje dobila sasvim novo ruho. Možda fanovima folk rock legende se neće svidjeti što je Albert ovdje napravio, ali mora se priznati da je hrabro zakoračio u ovo i napravio potpuno drugačiju pjesme, svježu, a opet je izvorna moć i melodija ostala.

Kad sve zbrojimo i oduzmemo, Albert Hammond Jr nije podbacio u svojoj karijeri. Na novom albumu mu ponovno nedostaje malo više fokusa da uspije zadržati slušatelja tijekom cijelog albuma na istoj razini, ali i s tim usponima i padovima je pokazao da je jedan zanimljiv lik koji može svojim radovima razveseliti mnoštvo, posebno kad pusti svoj karakteristični rif koji ga je proslavio.