Najslabije izdanje Jacka Whitea

    1818

    The Dead Weather

    Dodge and Burn

    Datum izdanja: 25.09.2015.

    Izdavač: Third Man Records

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. I Feel Love (Every Million Miles)
    2. Buzzkill(er)
    3. Let Me Through
    4. Three Dollar Hat
    5. Lose The Right
    6. Rough Detective
    7. Open Up
    8. Be Still
    9. Mile Markers
    10. Cop And Go
    11. Too Bad
    12. Impossible Winner

    Od svih Whiteovih projekata, nekako se čini da The Dead Weather ima najviše slobode i možda je u tome i glavni problem.

    Horehound” i “Sea of Cowards” su bili dobri albumi u kojem se najviše osjećalo naslijeđe Led Zeppelina, a i novi album “Dodge and Burn” obiluje takvim zvukom. Kao i na prethodnicima, tako i ovdje imamo još veliki dašak prljavog gotičkog bluesa i vrlo zanimljivih vokalnih rješenja.Upravo kad gledamo vokale, vidi se da je Alison Mosshart dobila ogroman zadatak i dominira u tom dijelu što je donijelo nešto drugačiju vizuru albuma. Ipak, kad se Jack White priključi, ponekad se ne kuži razlika u njihovom pjevanju zbog podosta slične boje glasa.Koliko je “Sea of Cowards” imao mnoge uspone i padove, toliko je “Dodge and Burn” zaokruženiji album kojem nedostaje više ekspresivnijih pjesama koje bi cijelo izdanje diglo na jednu višu razinu. Još prije dvije godine bend nam je predstavio “Open Up (That’s Enough)“, a ona je i nakon izdavanja albuma ostala najbolji temelj albuma. Kroz nju su uspjeli prikazati svu spomenutu kreativnu slobodu u jednu pjesmu koja nema svojih barijera, već suvereno piči trenutnom inspiracijom. Ostatak albuma nažalost nije takav i dosta se osjeća kao da žele isforsirati nešto slično.

    Uvodna “I Feel Love (Every Million Miles)” je solidna stvar za otvaranje albuma. U njoj se osjeća što sve bend želi reći novim albumom jer tu ima svih utjecaja koje sam ranije pobrojao, dok sljedeća “Buzzkill(er)” je na razmeđi posljednjih radova matičnih bendova Whitea i Mosshart (The White Stripes i The Kills).

    Muziku podržava

    Najveće iznenađenje albuma dolazi na samom kraju. Nakon niza vrlo ujednačenih pjesama od kojih je teško izdvojiti neku po nečem posebnom, dolazi pjesma “Impossible Winner” koja je u potpunoj suprotnosti sa svim drugim na albumu. To je klavirska balada na tragu ABBA-e, nešto što je malotko mogao očekivati od garažnih rockera poput The Dead Weather.

    “Dodge and Burn” je stao tamo gdje su mu prethodnici zacrtali put. To je još jedan dobar album kojim će se povećati fama oko Jacka Whitea, iako ovaj album spada među najslabije radove koje je objavio pod svojim imenom ili pod okriljem svojih projekata.

    Mnoge pjesme zvuče pomalo istrošeno, što je veliko iznenađenje kad znamo da su ovaj album najduže radili dosad (otprilike dvije godine), a od prošlog albuma je prošlo čak dugačkih pet godina u kojima su se svi naravno zabavljali sa svojim drugim/primarnijim projektima.

    Dobra je stvar da je bend sposoban iznenaditi svoje fanove nečim potpuno novim (“Impossible Winner”) i da još uvijek znaju napraviti hitčinu (“Open Up (That’s Enough)”), ali ostatak albuma ipak dosta kaska za tim.

    Muziku podržava