Najozbiljniji kandidat za ‘najčušpajz godine’

Zamislite ispaljenu kombinaciju Franza Ferdinanda, Kraftwerka, Poisona (da, da, to je onaj ljigavi metal iz osamdesetih), Captain Beefhearta, Scissors Sistersa, Pearl Jama, Duran Durana i Magazinea (naravno, ne onog Huljićevog!) s različitim gostima za mikrofonom – Tom Jones, Meatloaf i pjevač iz Crash Test Dummiesa mi trenutno padaju na pamet.

Tebi, frikozoidu, kojem je to pošlo za rukom, upravo si sebi predočio drugi album “Senor Smoke” detroitskih elektro-rockera Electric Six. Prekopaj net, nađi njihov email i javi im se – sigurno ćeš im svojim ‘kreativnim’ idejama pomoći u snimanju nekog budućeg, još iščašenijeg uratka.

Svi vi ostali, normalni moji štioci, nastavite čitati recenziju ovog albuma jer riječ je o bolesnom glazbenom čušpajzu koji zvuči prejebeno dobro, beskrajno je zarazan, plesan i pun zdravog humora.

Aj mi recite, što uopće pomisliti o bendu koji na album stavi obradu “Radio Ga Ga” od grupe Queen?! Ili da su potpuno poremećena ekipa koja misli ozbiljno i sanja koncert na nekom stadionu veličine Wembleyja ili (a što je više nego očito) da se dobro zajebavaju na račun beskrajne umišljenosti suvremene pop-glazbe. Uostalom, nije li im timing savršen – Ga Gaču u trenutku kad su preživjeli Queenovci najavili svoju povratničku turneju. And how sick and sad is that?!

Cepaju oni po pop industriji i njihovim pulenima širom albuma. Tako, npr., u pjesmi “Jimmy Carter“, pjevač Crash Test Dummievskim glasom uz podlogu Pearl Jam gitara pjeva o “5 dancing boys/who sing their way/into our hearts/Backstreet’s back…” ili u wanna-be-goth stvari “Be My Dark Angel” predviđaju blisku budućnost u kojoj “Jacksons are reuniting/and going on tour/no, I can’t take it anymore…”

Shvatili su Sixovci da je vrag uzeo šalu i što im je preostalo nego da se zdravim humorom bore protiv takvih mračnih pojava. Pa tako uglazbljuju zaglavljivanje u liftu s djevojkom koja bi se radije družila sa svojim plastičnim ‘prijateljem’ (“Vibrator”), kritiziraju vlastitog predsjednika u najžešćoj stvari na albumu očito inspiriranoj natapiranim metal ljigavcima iz osamdesetih (“Mr. President make a little money, /Sending people you don’t know to Iraq/, Mr President I don’t like you,/ You don’t know how to rock“- “Rock & Roll Evacuation“), kombiniraju zvuk atrofiranog Kraftwerka s glasom koji podsjeća na Alice Coopera (“Devil’s Night”) ili pak stil Scissors Sistersa s vokalnim eskapadama ala Meatloaf u još jednoj sprdačini na račun pop muzike (“Dance Epidemic”). I, što je najčudnije, čitav koncept drži vodu. Štoviše, diže raspoloženje i tjera dupe da se mrdne (govorim vam to iz vlastitog iskustva), a što mi se čini da je i bila osnovna namjera Electric Six kad su snimali ovaj album. Koji, usput budi rečeno, nema slabije točke.

“Senor Smoke” je već sad opasan kandidat za najbolesniji album godine. Ujedno i za najzarazniji album godine kad su u pitanju vaši kukovi i plesne cipelice. Pitanje je jedino hoće li uopće uspjeti naći put do nekog od domaćih DJ pultova. A toplo se nadam da će se to dogoditi. Evo, recimo, Močvara ili Jabuka su dušu dali da podlegnu ovoj ‘dance epidemiji’ iz Detroita.