Najnepotrebnije izdanje odličnog benda

    1724

    Mudvayne

    By the People - For the People

    Datum izdanja: 04.01.2008.

    Izdavač: Epic / Menart

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dig (Live)
    2. Silenced (Demo)
    3. Dull Boy
    4. Death Blooms (Demo)
    5. Fall Into Sleep (Demo)
    6. Not Falling (Demo)
    7. -1 (Live)
    8. Happy? (Demo)
    9. (Per) Version Of A Truth (Demo)
    10. World So Cold (Live)
    11. On The Move
    12. Goodbye
    13. Skrying (Demo)
    14. All That You Are (Demo)
    15. Forget To Remember (Acoustic)
    16. King Of Pain

    Ako je ikad itko mislio da su ‘best-of’-ovi, kompilacije ili live-izdanja jednostavna krađa fanova, onda je ovo najsvježije izdanje Mudvaynea ista stvar, ali na još suptilniji i elegantniji način.

    Fanovi su internetskom akcijom i glasanjem odabrali cover, slali svoje slike i odabrali pjesme koje će se naći na ovoj kolekciji. Dakle, hitovi, rariteti i nešto novoga, odabrano od fanova, uz bendovu odluku koja verzija će ići gore.

    Spretnog naziva “By the People – For the People” samo su zakamuflirali cijelu priču, jer osim plemenitog načina da se i fanovi uključe u formiranje ovoga, na kraju će ipak ispasti da će ti isti fanovi potrošiti svoje novce da to kupe.

    Kupe, poslušaju, razočaraju se i shvate da se izdavač ovako samo pobrinuo da izbaci nekakvo izdanje između njihovih studijskih albuma, i u vrijeme kad su pjevač i gitarist ipak malo više zaokupljeni projektom Hellyeah.

    Muziku podržava

    Mudvayne je jedan od najinteligentnijih bendova modernog metala, potekli su iz priče s nu-metalom, a po uzoru na Slipknot, koji su im pomogli da se probiju, prvo su se na koncertima šminkali pa su se drugim konceptualnim albumom odlučili oblačiti u aliene, i tek trećim albumom odbacili glupe nadimke i prepustili se svojoj glazbi. I sada su tu, u 2008. godini.

    Ovdje je riječ o nekakvim demoima (npr. “Death Blooms“, “Happy” ili “Skrying“), koji sramežljivo pokazuju kako su pjesme zvučale prije nego su ih ušminkali i preproducirali, ali svima s ovih prostora koji su ikada imali bend, jasno je da riječ ‘demo’ ne znači isto kod Amerikanaca i kod Hrvata.

    Kod nas je demo, na žalost, najodvratnija snimka užasno lošeg zvuka koja služi da se otprilike čuje smjer pjesama i da se nekoga natjera da financira snimanje nečega konkretnog. Mudvayneov demo ipak je miljama profesionalniji, pa se samo čuju neke aranžmanske promjene na pjesmi “Silenced“.

    Live snimke su druga priča. “Dig“, “-1” ili “World So Cold” u tipičnom koncertnom okruženju zvuče malo prebučno, pa je jasno da Mudvayne nekako cupka između žestine koju Chad pokušava interpretirati svojim pjevanjem i progresivnog pristupa njihovih ritmova i zvuka, koji baš i ne dozvoljavaju tipični mosh-pit.

    A i staviti snimke iz 2003. godine sa Summer Sanitarium Toura (Metallica, Limp Bizkit, Linkin Park, Deftones, Mudvayne) nema smisla jer smo ih već čuli na DVD-u (kojeg sam oduševljeno kupio, ali i još brže utopio nekome strpljivijem), a i u međuvremenu su imali nekoliko turneja koje su nam mogli malo predstaviti.

    On the Move” i “Goodbye” su bonus-stvari s limited izdanja “The End of All Things to Come”, odnosno “Lost and Found” i nisu vrijedne spomena, a odlična nova stvar “Dull Boy” (nisam siguran hoće li biti dijelom novog albuma) pokazatelj je kako zvuče njihove stvari kada dobro istritraju malo ludosti (genijalne bas-dionice) i slušljivosti.

    King of Pain” je zanimljiv odabir covera, jer bi rijetko tko očekivao da Mudvayne obrade The Police. Nisu ga loše obradili, ubacili su malo svoje žestine i onako – odradili je. No i ta stvar je još iz doba albuma “LD50” (nedavno malo dorađeni vokali), tako da ne možemo govoriti o nečemu novom.

    Svaka pjesma ima svoj zasebni poluminutni intro u kojem Chad objasni gdje i kada je snimana (pa CD player prikazuje brojku od 33 pjesama), i dok takav potez daje albumu malo intime i specifičnosti, moram priznati da je iritantno slušati album u komadu ako ga on tako razbije, a programirati slijed pjesama zbilja se više nikome ne da.

    Čak se može reći da za ovakvo izdanje nije kriv Mudvayne (osim u odabiru prestarih verzija pjesama), jer sumnjam da ijedan bend želi izdavati kompilacije dok u njima još postoji žara za sviranjem i stvaranjem.

    Super su bend i znam da će slijedećim albumom opet potvrditi svoju specifičnost, glazbenu inteligneciju i intenzitet, ali ovo je izdanje sa sumnjivim namjerama, i iako su ga ‘napravili’ fanovi, mislim da samo najokorjeliji ovo trebaju i kupiti.

    Muziku podržava