Najmračnija strana Weillove glazbe

    1106

    Tethered Moon

    Play Kurt Weill

    Datum izdanja: 23.12.2005.

    Izdavač: Winter & Winter / Audio Art

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Alabama Song
    2. Barbara Song
    3. Moritat
    4. September Song
    5. It Newer Was You
    6. Trouble Man
    7. Speak Low
    8. Bilbao Song
    9. My Ship

    Tvrtka Winter & Winter u svojoj je JMT ediciji objavila reizdanje albuma “Tethered Moon Play Kurt Weill“, originalno objavljenog 1995. za danas nepostojećeg izdavača JMT. Trio Tethered Moon, što ga čine japanski klavirist Masabumi Kikuchi, te američki kontrabasist Gary Peacock i bubnjar Paul Motian svira pod snažnim utjecajem američkog suvremenog jazza, osobito legendarnog klavirista Keitha Jarretta.

    Stilski je to blisko ranom Jarrettu u izvedbama s trijom, te na izvedbe u kojima ne svira standarde, po čemu je danas najpoznatiji, nego vlastite skladbe suvremenijim pristupom.

    Uostalom kontrabasist Gary Peacock i bubnjar Paul Motian, osim suradnji s drugim slavnim jazzistima, godinama su svirali s Jarrettom, a Peacock je i danas član njegova glasovitog Standards Trija. No, posebnost u njihov osebujan glazbeni jezik donosi Kikuchi koji spaja dvije posve različite kulture, ali i svoje bogato jazzističko iskustvo.

    Naime, osim naobarazbe što ju je stekao u Japanu, studirao je na Berkleeju i svirao s velikanima jazza poput Lionela Hamptona, Milesa Davisa, Sonnyja Rollinsa, Gila Evansa, Elvina Jonesa, McCoy Tynera i drugih. Iako nastupa u SAD-u, istodobno surađuje i s poznatim japanskim glazbenicima. U njegovom se sviranju snažno osjećaju ti utjecaji, ali i klasična glazbena naobrazba. Tijekom dugogodišnje suradnje s Peacockom i Motianom postigao je gotovo telepatsko zajedništvo što je zabilježeno na nekoliko albuma.

    Muziku podržava

    Ovaj je trio posebice poznat po tematskim izdanjima što je slučaj i na ovom albumu. Naime, osim albuma “First Meeting” na kojem izvode standarde i vlastite skladbe, objavili su posvete glazbenim velikanima i djelima raznih stilova: “Play Jimi Hendrix”, “Chansons d’Edith Piaf” i “Experiencing Tosca”.

    Bez robovanja klišeima, djela Kurta Weila sviraju slobodno i otvoreno, izmjenjujući kolektivne improvizacije u stilu suvremene improvizirane glazbe s mainstremaškim, ali intimnim i komunikativnim jazz pristupom. Komornim su i meditativnim improvizacijama proniknuli u dubinu njegove glazbe, koju su ionako smatrali darkerskom, istražujući njezinu najmračniju stranu.

    Davor Hrvoj

    Muziku podržava