Najmanje dobro od Piva

Od svih hrvatskih bendova, najslađe mi je kad se moram retrospektivno (zbog reizdanja) osvrnuti na neki album Hladnog piva. To je definitivno nešto najbliže situaciji da sve znam unaprijed (rekao sam istu stvar i na prošloj recenziji za reizdanje “Desetke“) i nalazim se u nekakvom vlastitom prirodnom i provjerenom teritoriju.

Ipak, ako sumiramo sve što je Hladno pivo ikada snimilo, album “Pobjeda” sigurno je na začelju. Barem kada se radi o mojim prioritetima i zamišljenim listama.

Zašto? Osobno, možda su mi to bila malčice turbulentna i kaotična vremena pred kraj srednje škole u kojima je Pearl Jam bio doručak, ručak i večera, a možda mi nakon omiljene “Desetke“, malo stilski širi i mirniji pristup na “Pobjedi” nije sjeo.

Koji god razlozi bili, činjenica je da je “Pobjeda” pokazala malčice noviji i zreliji smjer za Hladno pivo. Vremena u državi bila su blesava, oni famozni izbori (mislim da su bili 3. siječnja 2000.) bili su na vidiku i Hladno pivo je, zajedno s većinom rock svijeta, podiglo glas da našoj državi trebaju promjene.

Pjesmom “Politika” pokazuju svjesnost situacije, ali, osim što s gađenjem gledaju na prevrtljivost političara, po prvi puta u svoj zvuk ubacuju akustične gitare, puno trubica, klavira, klarineta i iznenađuju ljude koji su od Piva navikli slušati o masnim guzicama i cuganju u brzom ritmu Subinih bubnjeva.

No, da ne bi bilo previše zabrinutih, Pivo je i dalje peglalo po gitarama pa je bilo i snage i energije (“Svirka” i odlična “Kad ti život udahnem“), a posebno poznatih Milinih tekstova o svakodnevnim temama koje kad tada sustignu svakog čovjeka (“Debeli“, “Šef gradilišta“).

Stvar “Svi smo ga mi voljeli” o Titu danas, nakon osam godina, zvuči nekako neprimjereno, ali zato se u priču ugurala i tema Američke svjetske policije u pjesmi “Maderfakersi” koja će očito još godinama biti aktualna.

A sada ono što mi je za Hladno pivo apsolutno nezamislivo (bilo prije “Pobjede”, i nastavilo se nakon “Pobjede”) je da nisam apsolutno svaku pjesmu znao od-do, da nisam odlupao svaki air-bubanj, i to mi je jednostavno reklo da je “Pobjeda” očito bila predodređena za ‘prijelazni’ album.

Iako najbolje produkcije u njihovoj dotadašnjoj karijeri, i najviše iskustva, ja jedino na ovom albumu pronalazim nekoliko pjesama koje sam gotovo zaboravio (“Aleksandar Veliki” i “Sastanak u parku“), a i jedini hit koji mi nikada nije nešto previše sjeo – “Bačkizagre stuhpa šeja“, iako je simpatično čuti ljude diljem cijele Hrvatske i svih govornih područja kako na koncertima pjevaju zagrebačku šatru.

Da ne bi samo čisto reizdali album, tu se našlo nekoliko bonusa, koje bih ja izbacio jednako brzo kao i sebe iz narodnjačkog kluba (demo snimke s lošim zvukom i audiosnimka Zločeste “Hladno pivo” Djece). Jedino spotovi dobro dođu, ali sve skupa je, rekao bih – tek toliko, nek’ se nađe.

Čak mi je djelomično i drago što napokon nešto u Hladnom pivu nisam napisao u svečanom i prepohvalnom tonu (nekako je zadnje vrijeme ‘in’ ulizivati se bendu koji postoji puno duže od uspješnog vremena “Šamara” i “Knjige žalbe“), ali da ne bi bilo zabune – i dalje stojim pri izjavi da Hladno pivo nije snimilo loš album.

Možda sam to samo ja malo umoran i razdražljiv (ipak ovo pišem u nedjelju u rano jutro), ali “Pobjeda” će mi i dalje ostati na zadnjem mjestu. Ne zato što je loša, već je jednostavno najmanje dobra.