Roxxcalibur
Lords of NWOBHM
Datum izdanja: 20.05.2011.
Izdavač: Limb Music
Žanr: Heavy Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Njemački reinkarnatori NWOBHM–a, skupina Roxxcalibur, nastavlja tamo gdje je stala prije dvije godine i na tržište je plasirala još jednu kolekciju cover pjesama bendova iz najslavnijeg razdoblja metala.
Baš kao i u slučaju “NWOBHM For Muthas“, i ovdje su uglavnom izabrani neki bendovi koji se nisu uspjeli probiti, trajali kratko pa nestali iz sjećanja heavy metalaca. Ili se tamo nikada nisu ozbiljno ‘utaborili’.
A da i nisu baš bili za odbaciti, dokaz leži u ovim naslovima. Naime, upravo Roxxcalibur nudi nekima povratak u mladost i sjećanja na bendove koji su u manjem ili većem obimu kreirali metal iz kojeg se u narednih tridesetak i nešto godina ‘nakotilo’ mali milijun podžanrova. Ono što je ovdje poznatije su naslovi od skupina Tokyo Blade, Tygers Of Pan Tang i Venom, a najzanimljivija je nedovršena i neobjavljena Saxonova pjesma “Lift Up Your Eyes“. Ne nužno i najbolja.
Produkcija je moderno napravljena, ali ne zadire previše u osnovna metalna načela, sound je glasan je i jasan, što ne čudi, jer ju je radio Chris Tsangarides, producent Judas Priestovih albuma “Painkiller” i “Sad Wings Of Destiny”, a radio je i s Thin Lizzyem i Garyem Mooreom.
Zvono “Big Bena” s prošlog, ovdje je zamijenio nekoordinirani, ali simpatičan dječji zbor u uvodnom intru “London Bridge Is Falling Down“, nakon kojeg slijedi sat vremena uz iskonski heavy metal. Brže “Atomic Rock” ili “Heads Will Roll“, ili možda sporije, srednjeritmične “Day To Day” i “Lift Up Your Eyes“, pa naepizirana “Satan’s Serenade” sigurno će mnogim ‘old-schoolerima’ izmamiti osmijeh na lice.
Ovo je brzi, agresivni, epsko-fantastični, melodični heavy metal s hrpom razumnih solaža visoko potentnim pjevanjima, fini melem za sve ljubitelje te glazbe, a pogotovo one koji od današnjih bendova ‘traže’ da sliče njihovim idolima. To neka zaborave i radije se posvete Rooxxcaliburu, koji je mnoge naslove izvukao iz naftalina 20., i poprilično vjerodostojno ih prenio u 21. stoljeće.
Toliko dobro (opet) da se možemo nadati kako ovo neće biti kraj i da iza drugog stiže i treće poglavlje ove priče. Jer dok ostali ‘napikavaju’ i tu i tamo odaberu pokoji naslov iz tog perioda da popune limitirana izdanja, Roxxcalibur se ozbiljno primio posla, i bez kompromisa i pardona raspalio po metalu. Takvom kakav on u biti i jest.