Najbolje ostvarenje dosad?!

Pjevač i tekstopisac Brendan Benson ubraja se u red američkih glazbenika, koji njeguju jednostavan pop-rock stil. Iako je duboko zagazio u četvrto desetljeće života, ne možemo ga smatrati odveć iskusnim liscem muzičkog zanata. Pjevanjem se počeo baviti prije desetak godina kada je već bio nadomak tridesete, a u tom razdoblju do danas je snimio tri studijska albuma.

Ta bi brojka zasigurno bila veća, da Benson poslije debitantskog uradka "One Missisippi" nije imao veliki nesporazum sa svojom matičnom izdavačkom kućom Virgin, pa je uglavnom nekoliko slijedećih godina, čekajući da postojeći ugovor s tom kućom istekne, gostovao na raznim projektima, te se bavio produkcijskim poslom. Šteta što je moralo biti tako, jer je Benson talentirani muzičar, koji je mogao zasigurno napraviti dosad i uspješniju karijeru.

Iako se nikada neće moći ubrajati u najveće (čitaj najuspješnije) američke pop-rock proizvode, niti će svoje albume prodavati u neograničenim količinama, ovaj nam glazbenik nudi nešto drugo. Mislim da bi se svi oni koji su upoznati sa njegovim radovima mogli složiti da je to duša, iskreni osjećaji. Ipak, svi dobro znamo da to nije ono što prodaje proizvod, već da jedan album bez ikakvog komercijalno potencijalnog hita nije osuđen na ikakav veći uspjeh.

"The Alternative To Love" je upravo jedan od takvih radova. Dvanaest pjesama, koliko ih sadrži, nisu toliko melodične da se primjerice mogu fučkati ili pjevušiti, ali su kadra barem da ih se zapamti, posebno one sa prve polovice, koje su smatram autorski puno jače od onih koje slijede u nastavku.

Dakle, treći je to Bensonov studijski album, i kritike su se složile da je možda i najbolji dosad (najzreliji sigurno jest). Lišene neke vodeće glavne pjesme koja bi ovaj album nosila i davala mu ton, svejedno na albumu se pojavljuje nekoliko njih koje zaslužuju pozornost.

Već je uvodna "Spit It Out" zgodan izbor, dok sljedeća "Cold Hands (Warm Heart)", meni osobno čini se najkvalitetnijom od ovdje prisutnih. Pažnju privlače još naslovna "The Alternative To Love" i "The Pledge", dok bi posebno naglašavanje poneke od preostalih stvari bio prilično težak zadatak (to ne znači da su te pjesme loše, već da su podjednakih kvaliteta i odlično se nadopunjuju u cjelinu).

"The Alternative To Love" nije nikako album koji će promijeniti izgled top ljestvica prodanosti, ni slušanosti, no ipak čini se kao idealan izbor za upoznavanje rada i djela ovog američkog glazbenika. Zadrži li ovaj trenutni vremenski tempo izdavanja albuma svake četvrte godine, svi skupa imamo više nego dovoljno vremena detaljno se upoznati sa njegovim potencijalima i očekivanjima u budućnosti.