Muddy Waters
Gold
Datum izdanja: 30.04.2007.
Izdavač: Universal / Aquarius Records
Žanr: Blues
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U ljeto 1941. Alan Lomax, knjižničar Kongresne knjižnice, naletio je na McKinleya Morganfielda, traktoristu plantaže Stovall, koji će kasnije postati Muddy Waters i utjecati na nebrojene glazbenike. Članovi grupe koja je ime dobila po jednoj njegovoj pjesmi – jasno, riječ je o The Rolling Stonesima – još se nisu bili rodili.
Muddy Waters ključna je i najznačajnija figura bluesa, spajalica koja je spojila ruralni duh i tradiciju Delte Mississippija s čikaškim zvukom kojim će se nadahnuti The Rolling Stones, The Animals, Eric Clapton i mnogi drugi. Nisu ga uzalud zvali ‘Otac čikaškog bluesa‘ (u stvarnom životu bio je otac Big Billu Morganfieldu), a spektar glazbenih žanrova u kojima je ostavio trag doista je neizmjeran: od bluesa, rocka (da nije bilo Muddyja, Chuck Berry vjerojatno nikad ne bi potpisao svoj prvi ugovor), folka, jazza, country, sve do rhythm & bluesa.
The Rolling Stones nazvali su se prema pjesmi “Rollin’ Stone” (poznata i kao “Catfish Blues”; između ostalih izvodio ju je i Jimi Hendrix), Led Zeppelin i njihova “Whole Lotta Love” nadahnuta je njegovom “You Need Love“, a “Rollin’ And Tumblin’” postala je dio općeg dobra, gotovo tradicionalna pjesma, a na njezinu melodiju skladali su brojni izvođači, uključujući i Cream, ali i Boba Dylana na posljednjem albumu “Modern Times”.
Za glazbu ključni obrat dogodio se 1950-ih, kada je Waters izritiran bukom u jednom klubu od koje nije mogao čuti samog sebe kako svira, u pojačalo ukopčao Telecaster stvorivši tako sirovu, prljavu i nadasve bučnu glazbenu pozadinu, a prividni nedostatak osjećaja za ritam – (njegovi slide udari uvijek su kasnili djelić sekunde, ali baš zbog toga zvučalo je fantastično (radilo se o mikrotonalnim intervalima, iznimno teškim za praćenje ostatku benda), a osim toga kašnjenje nije nužno loše: godinama kasnije zakašnjele orgulje Ala Koopera dat će prepoznatljiv zvuk Dylanovoj “Like A Rolling Stone”) – nadomještavao je glasnicama i pokretima čeljusti, i čitavog ždrijela zapravo, za koje je fantastično znao kakav efekt će proizvesti i kakav će agresivan i napadan zvuk iz njih proizaći. Svatko tko je gledao film “Posljednji valcer” sjetit će se izvedbe pjesme “Mannish Boy” i znat će o čemu govorim.
Kao dio čuvene generacije diskografske kuće Chess (skupa s Bo Diddleyem, Chuckom Berryjem, Howlin’ Wolfom) nizao je uspjehe (ponajviše zahvaljujući Willieju Dixonu čije je pjesme popularizirao), a hitovi poput “Got My Mojo Working“, “Hoochie Coochie Man“, “Mannish Boy”, te velika niska ostalih, priskrbile su mu status prave zvijezde, koju je krajem 1970-ih još i potencirao njegov štićenik Johnny Winter.
Muddy Waters preminuo je 1983., a blues ‘vjetrovitog grada’ nikad se u potpunosti nije oporavio nakon njegove smrti. A cjelokupna popularna glazba dvadesetog stoljeća duguje mu više no što se na prvi pogled može činiti.