Nadmašili sami sebe

Iako je Amon Amarth respektabilno metalno ime, i mislim da im je nepotrebno neko novo, posebno predstavljanje, ipak ću, najviše radi svakodnevnih novih fanova, podsjetiti samo da je osnovan 1988. godine u švedskoj Tumbi pod imenom Scum i počeo kao i većina tadašnjih bendova – s death metalom.

Stvari su se ponešto izmijenile dolaskom pjevača Johana Hegga, nakon čega su 1992. godine promijenili ime u Amon Amarth, te krenuli u pravcu spajanja sjevernjačke mitologije i heavy/death metala, gdje su, po mom sudu, u narednih 15-ak godina ‘izrasli’ u jedno od najslavnijih imena.

Danas, više od dvadeset godina od početaka, bend iza sebe ima sedam studijskih izdanja, a pred nama je baš to sedmo – “Twilight Of The Thunder God” – s kojim će, vjerujem, dodatno pojačati svoju ionako veliku popularnost.

Bez obzira što je već u njegovim uvodnim taktovima jasno kako ništa drastično nije mijenjano u provjerenoj formuli koja je Amon Amarthu priskrbila toliko potrebnu prepoznatljivost i unikatnost u okvirima današnje metal scene. Iako, mislim da je sound u generalnom prosjeku nešto progresivniji, s izuzetno snažnim utjecajem epike, te atmosferom koja je stalno nekako ‘na rubu incidenta’.

Dakle, i novi album obilježavaju neizostavni elementi deatherske brutalnosti, poglavito oni vezani uz Johanove vokalne izvedbe, cjelovitije, vjerodostojnije, bolje nego ikada. Impresivno je slušati njihovu dubinu, growlanje koje gotovo pa prelazi granice zamišljenih ljudskih mogućnosti.

A sa svoja dva metra i ima čovjek od kuda ‘potegnuti’, to se mora priznati, plus toga, kada ga se pogleda, u njemu se jasno očituje reinkarnacija drevnih, legendarnih vikinga. Naspram Johanova pjevanja, i jednako brutalnih, brzih, razarajućih bubnjeva, sušta su suprotnost zarazni ‘catchy’ ritmovi, s izuzetno snažnim, maksimalno nabrijanim gitarskim riffovima, te, naravno, u njihovu opusu također neizbježnim, samo njima svojstvenim solažama.

Melodičnost je nešto što bih posebno naglasio, jer njezin je utjecaj jači no ikada i konstantno ‘lebdi’ nad kompletnim materijalom.

Ovom spoznajom možda neće biti oduševljeni raniji obožavatelji, no nešto takvo smatram logičnim slijedom, odnosno svojevrsnom evolucijom (iako pomalo očekivanom), kojom su dogradili svoj stil.

Iako, Amon Amarth već ga odavno ima, i imat će ga vječno. A i, budimo iskreni, količina brutale tolika je da pojačani omjer melodije nije prezamjetan i ne bi nikome trebao smetati. Nekako uobičajeno, album se sastoji od deset pjesama, od kojih je doista teško, meni čak i nemoguće izdvojiti neku zasebno, budući da se svakim novim preslušavanjem neki novi naslov prometne u ulogu favorita.

Svaka od njih je zasebna, unikatna, neusporediva i prava epska oda vikinzima, njihovim borbama, ratovima, ali i kompletnoj nordijskoj mitologiji. Zato za ovaj album s velikom sigurnošću mogu reći kako je jedan od onih koji cijelim svojim trajanjem pruža potpuni užitak za slušne organe, stoga vjerujem i da će mnogi slušatelji imati ‘nezgodu’ u odabiru najboljih naslova, baš kao i ja.

Samim tim što gotovo sve pjesme traju od četiri do pet minuta, osim posljednje, sedamminutne, epski/borbeno ‘najnabijenije’ “Embrace Of The Endless Ocean”.

Dio ‘slave’ za ovako dobar album pripada i njegovim gostima, gitaristu Children Of Bodoma Roope Latvalleu, koji je odsvirao solo dionicu u naslovnoj skladbi, zatim pjevaču Entombeda, L.G. Petrovu, koji je, zajedno sa Johanom, otpjevao “Guardians Of Asgaard“, te članovima Apocalyptice, koji imaju ‘svoju’ dionicu u pjesmi “Live For The King“.

Cjelokupni dojam popravlja i izvrsna produkcija, te vizualni, prvi, često i jako bitan dojam, a to je naslovnica, koja prikazuje Thora u živopisnoj borbi sa Jormungandrom.

Pohvalama na račun ovog albuma niti tu nije kraj, jer posebno valja istaknuti i Limited Edition verziju, koja sa sobom donosi i koncertni zapis “Summer Breeze Festivala” 2007. na audio CD-u, ali i na DVD-u.

Ovu verziju albuma svakako bih preporučio fanovima koji nisu imali prilike vidjeti Amon Amarth ‘na djelu’, odnosno na pozornici, iako sumnjam da takvih ima puno. Ako ih ima, za ne preveliki dodatni trošak dobit će sjajan koncert s gotovo svim najjačim adutima Amon Amartha.

Nadam se samo da će nastaviti ovim putem, jer, iako bi zlobnici možda mogli reći kako se ponavljaju, ja bih ipak radije rekao kako se ne mijenjaju, a jedna od starijih poslovica kaže baš tako – ‘pravi ljudi nikada se ne mijenjaju’.

Kritike na račun približavanja širim masama također ne stoje, jer ovo je pravi, žestoki heavy/death metal, i teško da će ga kupiti netko tko ne pliva u tim vodama. A tko ga hoće ili ga je već kupio, imat će (ili ima) u svojoj kolekciji jedan od najboljih heavy metal albuma 2008. godine. I to će znati, odnosno već jako dobro zna.