Nadahnutost i svježina iznad svega

    697

    Saltatio Mortis

    Das Schwarze Einmaleins

    Datum izdanja: 16.08.2013.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Folk Metal, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Früher War Alles Besser
    2. Wachstum über Alles
    3. Krieg Kennt Keine Sieger
    4. Der Kuss
    5. My Bonnie Mary
    6. Der Sandmann
    7. Satans Fall
    8. Idol
    9. IX
    10. Galgenballade
    11. Abrakadabra
    12. Nur Ein Traum
    13. Randnotiz

    Hiperaktivni Njemci Saltatio Mortis nakon koncertnog albuma “Manufactum III: Live Auf Dem Mittelaltermarkt” predstavili i svoje deveto studijsko izdanje u trinaestogodišnjoj karijeri.

    Radi se o još jednom njihovom, bez ikakve dvojbe, klasičnom albumu koji kombinira srednjevjekovni ugođaj s modernim gitarskim riffovima, srčanim pjevanjem, memorabilnim refrenima i obiljem melodija s jakim himnično-hipnotičnim potencijalom. Rekli bi ništa novo. I da, tako je. Ali opet, Saltatio Mortis u svoj toj svojoj sličnosti sa samim sobom uvijek uspije biti svjež, nadahnut i krajnje ugodan. A to baš i ne uspijeva svakome.

    Koliko god se činilo da pjesme imaju dodira s nekima otprije, istovremeno se kroz njihov intenzitet, iskričavost i iskrenost dobiva osjećaj da ih zaista nikada prije niste čuli. Osim toga, rekli bi da se bend ovoga puta nije previše vezivao za srednjevjekovni zvuk, već je prevaga na strani modernističkih elemenata, pa bi to mogao biti svojevrstan novitet. Ne veliki, ne preznačajan, ali opet vrijedan za istaknuti. U tom je dijelu produkcija odigrala veliku ulogu, prije svega svojom čistoćom, ali i masivnošću, te orijentacijom da u prvi plan gura britke gitarske heavy rock riffove, pa vokale, ali s totalnom uravnoteženošću, odnosno na način da ne ‘stradavaju’ ostali instrumentalni segmenti.Dapače. Utjecaji gajdi su ogromni, u stalnoj su pratnji gitara, neki puta i u prvom redu, značajan je dio emotivno/ambijentalnih akustika, pa frula, flauta, hurdy gurdya i ostalih povijesnih instrumenata, a čak ima štogod efektno i decentno influentiranih elektroničkih elemenata. Ritam sekcije su granitno čvrste, stihovi provokativno-poučni, dijelom govore i o potrebi jače društvene osvještenosti, većina pjesama počinje u sporijem, dramatičnijem ritmu uz akustike, gajde, frule ili bas solo dijelove, no u nastavku se uglavnom pretvaraju u prave metal/folk himne. Čak se nekako čini da je prva polovica albuma u nešto ujednačenijoj folk/metal/rock formi, dok su one u drugom dijelu goropadnije, gitarističkiji potentnije, vokalno energičnije, čak negdje i gnjevnije, a bubnjevi i bas gitare dobivaju više prostora kao individualci.

    Krckanje, frule, flaute, akustike u sporom početku pjesme “Früher War Alles Besser” naglašavaju njezinu folky orijentaciju koju razbijaju gitarski riffovi i masivni refreni, uvodni bas solo i gitarski riff skladani ‘na isti kalup’ uvod su u još jednu razigranu pjesmu “Wachstum über Alles“, svojevrsnu parodiju na njemačku himnu koja kritizira želju za profitom, a “Krieg Kennt Keine Sieger” (‘Rat nema pobjednika’) nakon laganih akustično/elektroničkih zvukova pretače se u pjesmu moćnog srednjeg ritma prepunog krasnih ritmova, s jasnom tekstualnom porukom. “My Bonnie Mary” jedina je otpjevana na engleskom jeziku, s teatralističkim početkom uz marševski bubanj, frulu, akustiku i nadogradnju energičnijeg srednjeg ritma.

    Muziku podržava

    Piano i akustike početak su moćnog heavy/folk naslova “Satans Fall“, koji komibinira srednje i brze ritmove, a ubrzane gajde i melodični riffovi uvod su u još jedan odrješiti razoran heavy/folk naslov “Idol” s fantastičnim gitarskim riffom solom po heavy metal standardima. “IX” je hitoidna pjesma s pop ritmovima, akustike, orkestralije, naracija, gajde i srednjevjekovna profinjenost karakteristike su laganinija “Galgenballade“, “Nur Ein Traum” jedna je od najagresivnijih pjesama na albumu, s goropadnim, pomalo razljućenim pjevanjima, a kontrast joj je emotivna, senzibilna, akustikama, te melankoličnim muškim i nježnim ženskim vokalima optočena završna balada “Randnotiz“.

    Iako možda ne bolji, ovo je sigurno ujednačeniji album od prethodnika i to ne samo iz razloga što nema isturenijih pjesama tipa “Habgier Und Tod” ili “Wieder Unterwegs” kao na “Sturm Aufs Paradies”. Više je tu naslova s potencijalom, no opet, neke od njih nisu ga do kraja iscrpile i to jedan problemčić kojem će se ubuduće trebati pristupiti konciznije. Zato one koje jesu, sigurno će biti dio set-liste nekih budućih nastupa Saltatio Mortisa. Benda kojeg, prije svega, treba vidjeti uživo. Taj show zaista treba vidjeti.

    Muziku podržava