Na svaki huk oni prave zvuk

25 godina naizmjeničnog rada i pauziranja srpska grupa Van Gogh obilježava kompilacijom “Total”, koja objedinjuje njihove hitove, kao i vizualni dio u vidu snimaka s koncerata i spotova.

Kao i svaka grupa, tako je i Van Gogh imao svoje uspone i padove, da bi se ustoličili kao ponajbolja srpska koncertna grupa. S autorske strane bilo je (i još uvijek ima) i jačih srpskih autora od šefa Van Gogha Zvonimira Đukića Đuleta, no Van Gogh najbolje diše na koncertima na kojima ujedinjuju izvođačku inspiraciju, sviračku virtuoznost i profesionalan pristup poslu. Uzevši to u obzir, grupa takvog profila za srebrni jubilej najviše zaslužuje ‘divljački’ live CD snimljen u nekom klubu u društvu najvjernijih posjetitelja, na kojem će ‘oprati’ sve svoje hitove, ubaciti nekoliko moćnih koncertnih aduta, eventualno kakvu obradu, pozvati nekoliko gostiju (recimo, bilo bi zanimljivo vidjeti spariranje dva brata Đukića, Zvonimira i Ljube, potonji je klavijaturist u Električnom orgazmu) i sve to skuhati u užarenoj atmosferi scenskih reflektora.“Total” je, međutim, izdanje sastavljeno od CD-a i DVD-a: na CD-u su posloženi svi hitovi od 1986. naovamo, a na DVD-u je isto to, samo s vizualnom komponentom, bilo da je riječ o singlovima s pripadajućim spotovima, bilo da je riječ o koncertnima snimkama.

Preslušavanjem “Totala” slušatelj dobiva uvid u većinu faza Van Gogha, od embrionalne koja se zbila sredinom osamdesetih (doduše, moglo se staviti još koji broj osim “Tragova prošlosti”), do prvog pravog početka 1991. godine. Tada je Van Gogh opako podsjećao na Ekatarinu veliku, no s vremenom je uspio izaći iz sjene te grupe i odbacivši njene veće utjecaje okrenuo se stadionskom rock’n’rollu, području gdje svoju popularnost održava uspješnim singlovima i kalkuliranim rizikom, te doziranim eksperimentima.

Trademark grupe je i Đukićev glas, naročito njegovo pjevanje slova r. Kao autor Đukić je evoluirao s vremenom, no kompilacija svjedoči da su najbolje stvari izlazile iz njega kad se kretao trokutom EKV – Cream – Led Zeppelin (izuzetak je nevjerojatno simpatična country rock stvarčica “Rođendan“).

Osnovnu zadaću koje kompilacije trebaju ispunjavati je da kod slušatelja pobuđuju ‘glad’ i za ostalim izdanjima izvođača. “Total” tu zadaću ispunjava tek djelomično: raspored pjesama mogao se i drugačije urediti, pjesma “Ludo luda” bila je zamjetan hit u Srbiji, no za otvarača ove kompilacije mnogo je bolja “Nek te telo nosi“.

Također, “Spisak razloga” ponavlja se triput, jednom na CD-u i dvaput na DVD-u, a “Neko te ima” na DVD-u više pjeva publika nego Đule i drugari, što svakome titra ego, no takve sekvence gdje publika pjeva pjevačeve pjesme najvjerojatnije neće navući novu publiku i nisu pretjerano zanimljive nekome tko nije bio na tom koncertu i nije fan Van Gogha.

Naporna i dosadna “Meni nije ni do čega” nije se trebala naći ni na njihovom zadnjem albumu, nekmoli na kompilaciji najboljih radova, dok je “Deo oko tebe” iz nekog razloga izostavljena.

Ukratko, slušatelj “Totala” najvjerojatnije neće biti totalno oduševljen onim što čuje i vidi, no ionako je pravi teren za upoznavanje s Đuletom i ekipom koncertna dvorana, nebitno kakve veličine.