My Tear: Život nakon Fonije

Ekipa okupljena oko Bernays Propagande je očito vrlo talentirana i u naponu snage. Osim što su vratili matičan bend na scenu, napravili su i cijeli niz side-projekata u kojima si i dalje uvelike pomažu. Sve je to okupljeno na etiketi Balkan Veliki.

Nakon što je punk bend Fonija došao svojem kraju, Deni Krstev je i dalje imao mnoge ideje koje je htio podijeliti sa svijetom, pa je s Vaskom Atanasoskim osnovao My Tear, a uz njih dvojicu, tu su još i Kristijan Lafazanovski i Martin Mitevski. Nakon par kratkih EP-a, došlo je i vrijeme za pravi album kojeg su jednostavno nazvali prema imenu benda.

Album se sastoji od devet pjesama od kojih su dvije od ranije poznate, iz repertoara Fonije. Općenito, to ruho My Teara zvuči kao post-punk, a Deni se očito nije htio odreći i samog punka, zbog čega u nekim dijelovima imamo vrlo nabrijane pjesme.

Uvodna “Ostavi me da bidam” već pokazuje svu šarolikost My Teara. Jasno je da su mnogi uzori uzeti iz synth glazbe ’80-ih, ali tome je nadodan popriličan punk štih. Dodatnu zanimljivost daje miks vokala gdje se dobiva dojam višeglasnog pjevanja, dok instrumentalni dio daje zarazne melodije čime pospješuje hitoidnost pjesme.

Do nje je podjednako upečatljiva “Lagi šareni” koja prenosi sličnu atmosferu kakvu nam godinama nudi Bernays Propaganda. Generalno, to je pravi post-punk pomiješan sa sitnom dozom elektronike, a rezultat je odličan. Iako pjesma ima vrlo tužne stihove, Deni pokušava pronaći lijepe stvari u lošima, pa u konačnici ne treba čuditi što je upravo ova pjesma izdana kao jedan od singlova.

U takvom điru prolazi većina albuma, iako tu ima i par laganijih pjesama. Iz tog razloga potpuno logično zvuči ubacivanje Fonijinih “Čovek od staklo” i “Mislev” koje su nastale u kasnijoj fazi Fonije, kad je suradnja Denija i Vaska odavno prošla fazu samo suradnje jer su postali već veliki prijatelji i neizostavni suradnici.

Zanimljivo je vidjeti da cijela ta ekipa čvrsto drži do svojeg jezika i sve pjesme pjevaju na makedonskom. Kad ih slušam, čini mi se da je vrlo pjevan jezik jer sam se već skroz navikao na njega, neprestano slušajući albume njihove ekipe. Ne znam koliko će to iznova biti barijera za izlazak vani, ali oni imaju već toliko iskustva da uopće ne sumnjam da će i My Tear pronaći put do mnogih srdašca.

Što se tiče samog albuma “My Tear”, djelomično podsjeća na ranije radove Bernays Propagande, samo mi djeluje nešto nježnije (nema tolikog bijesa) i melodičnije. Sve u svemu, mogla bi to biti lijepa baza za još jednu lijepu priču iz Makedonije…