Muzika za sladokusce

Nebelhexë je alter ego, ili ako bolje odgovara tako, umjetničko ime norveške pjevačice Andree Haugen, poznatije kao bivše članice skupine Hagalaz’ Runedance i manje eksponiranog Aghasta. Usto što je skladateljica i pjevačica, Andrea je i spisateljica, koja puno piše o nordijskoj mitologiji, a osim što su njezini radovi objavljivani u fanzinima i magazinima, objavila je i dvije zbirke pjesama; “Horde Of Hagalaz 1 i 2”, te knjigu “The Ancient Fires Of Midgard”.

Andrea je s Hagalaz’ Runedance snimila tri albuma, rađena pod utjecajem tradicionalnog skandinavskog folka, da bi prije tri godine krenula u solo karijeru pod imenom Nebelhexë, i prvi album “Laguz – Within The Lake” snimila 2004. godine, a “Essensual” je drugi po redu. Oba stilski drukčija nego je to bio slučaj s opusom pomenutog benda.

Na ovom se albumu nastavlja Andreina muzička progresija, u kojoj se iz folk skladateljice transformirala u autora ambijentalne muzike, u kojoj ima elemenata mnogih muzičkih pravaca. Uz ipak mali utjecaj folka, jasna je i nazočnost gothica, synth popa, dark wavea i industriala.

Sagledavajući ovaj materijal u underground okruženju u kojem je rađen, mogli bi ga približiti, ne i poistovjetiti s onim što u zadnjoj fazi svojeg stvaralaštva radi Mortiis, a u mainstreamu se sličnim stvarima bave Enya, Bjork ili Enigma.

Od instrumentalnih izvedbi najviše se čuju klavijature i ritam mašina, a s druge pak je strane dosta mali utjecaj gitara, iako je to neko možda očekivao u širem obimu. Naravno da su blagodati računalnih i elektro efekata maksimalno iskorišteni, a ono što je svakako važno spomenuti su odlični Andreini vokali, koji, iako snažni, znaju zablistati i u anđeoskijim varijantama.

Ritmička forma pjesama kreće se u rasponu od sporih pa do onih srednjeg ritma, a među istaknutije spadaju “Underworld“, pjesma sa nježnim vokalima, maksimalnim angažmanom klavijatura i laganim akustičnim gitarama. Zatim je tu “Their Dead Poetry“, s najkonkretnijim gitarističkim riffovima, pa “The Wish“, koja sa svojim klavijaturističkim linijama i blagim solažama malo vuče u pravcu Depeche Modea, da bi album zatvorili “Dreams Of Little Girls“, u kojima se osjećaju utjecaji orijenta.

Iako kompleksan, neki će reći i kompliciran, ovaj je album namijenjen širokom spektru obožavatelja, kako je to navedeno u gornjem opisu ove muzike. Muzike u kojoj se može doista uživati i opuštati, pod uvjetom da se ne ulazi previše u tekstualnu formu. A to će, vjerujem, raditi malo tko, zato je nećemo previše potencirati. Tek pripomenuti da je bazirana na uvodnoj tematici.