Muzika bez ograničenja

Islandsku skupinu Sigur Rós, koja je osnovana 1994. godine u Reykjaviku, a ime dobila po sestri pjevača Jóna Póra “Jónsi” Birgissona (Sigurrós), smatram jednom od najzanimljivijih rock postava današnjice. Definitivno, čini mi se da je to bend čija muzika nema baš nikakvih ograničenja pa ju je vrlo teško precizno opisati i puna je kontradiktornosti.

Produkcija mu je masivna, ali i ‘lahorasta’, lepršava, sound djeluje nekako imaginarno, grandiozno, a opet prirodno, ugođaj je melankoličan, a pjesme istovremeno djeluju nekako opuštajuće, atmosfera je mračna, a opet nekako prisna, topla. Toliko suprotnosti, a opet toliko sličnosti, toliko elemenata koji spadaju nespojivo, rijetko gdje se može čuti.

Doista, teško je uprti prstom u neki određeni subžanr i reći da je upravo to nešto na čemu se bazira muzika Sigur Rósa. Iako, najprije ih doživljavam kao psihodeličniju varijantu progresivaca sa širokim spektrom ‘posuđenih’ elemenata iz nekih drugih pravaca, čije ćemo nabrajanje ipak preskočiti, da ne bismo oskrnavili ovako dobru muziku.

A također i iz razloga što nešto takvo ne smatram previše nužnim, pogotovo ne u slučaju ovog albuma, ustvari kompilacije, koja se uglavnom sastoji od neobjavljenih snimaka (“Hvarf” – nestajanje), te live-izvedbi (“Heim” – dom), odsviranih onako više neobavezno i, čak bismo rekli pomalo neuobičajeno, kao što je to slučaj kada su svirali za nekoliko rođaka i prijatelja u kućnom ambijentu.

Tako se na prvom disku mogu čuti neobjavljene pjesme “Salka“, “Hljómalind” i “Í Gar“, “Von” s istoimenog debuta iz 1997. godine, te “Hafsól“, objavljenoj na istom albumu, ali i na ‘B’ strani singla “Hoppípolla”.

Šest pjesama na drugom disku nalazi se na njihova do sada objavljena četiri albuma, od kojih je zasigurno najznačajniji “Takk…” iz 2004. godine, a izvedene su uživo. Mada, to se gotovo ne da primijetiti, odnosno čuti, obzirom da su odsvirane savršeno, a kako je to rađeno pred malim brojem ljudi i na neuobičajenim mjestima, ne čuju se niti očekivane i uobičajene reakcije publike.

Možda bi to na nekim drugom materijalima i nedostajalo, no ovdje se ta ‘tišina’ publike u potpunosti uklapa u izvedbenu koncepciju materijala. Želite li uživati u posebnim, da ne kažem drukčijim, orkestralnim i folk aranžmanima, akustikama, žestokim, ali i mirnim, laganim gitarističkim riffovima, melodično melankoličnim pianima, krasnim harmonijama, i cijelo to vrijeme čas lebdjeti, a čas stajati čvrsto na zemlji, muzika Sigur Rosa pravi je odabir.