Mumford & Sons: R&B pobijedio bendžo

Tri godine nakon posljednjeg studijskog albuma, britanski folk rockeri Mumford & Sons donose novo, pomalo eklektično izdanje imena “Delta“.

“Wilder Mind” je 2015. godine podijelio mišljenja kritike, ali i obožavatelja. Budimo realni, svijet su pokorili s “Babel” prije 6 godina i pozicionirali se kao zaista kvalitetan folk rock bend koji je donio bendžo u velike dvorane i na radio postaje. Nije taj konkretan instrument ništa inovativno u glazbenom svijetu, ali mi zaista ne pada na pamet ni jedan drugi glazbeni sastav koji je prije njih toliko dominirao ljestvicama i glazbenim prostorom u takvom izričaju. Danas njihova glazba više ne zvuči tako. Nakon njih, na mainstream scenu se probilo još bendova u istom žanru što im je osobno možda smetalo ili su dobili osjećaj da gube na autentičnosti. Stephen Thomas Erlewine, američki glazbeni kritičar je u vrijeme izlaska “Wilder Mind” izjavio kako sada svi zvuče kao Mumford & Sons pa su oni odlučili zvučati isto kao i svi ostali. 

Sve sam to morala spomenuti jer su se odmaknuli od svog prepoznatljivog stila. Nakon što već spomenuti predzadnji album nije oduševio s tom prevelikom promjenom, s “Deltom” su odlučili polako vraćati stil koji im je obilježio karijeru. Navedeno je samo moja pretpostavka i stečeni dojam. Marcus Mumford je izjavio kako je novi album nastao kroz opuštene jam sessione petkom navečer uz prijatelje, slušanje glazbe i generalno opuštenu zabavu. Vraćanje starog stila za mene znači da u novih 14 pjesama ponovno možemo čuti “zvuk žice”, ali na žalost ne dovoljno uvjerljivo. Barem koliko je meni bilo potrebno nakon tolikog isčekivanja.

Album se u par pridjeva može opisati kao mirnije, mračnije i depresivnije izdanje. Na prvo slušanje mi se nikako nije svidio kao cjelina, ali kada sam polako secirala svaku pjesmu, notu, melodiju i sve ostalo, ipak sam razvila afinitete prema nekim trenucima i pjesmama. 

Već je naslov razjasnio da bend u ovaj album donosi presnažan R&B zvuk za koji je sigurno zaslužan producent Paul Epworth. To se odnosi na pjesme “Woman”, “Rose Of Sharon” koja donosi malo optimizma i osjećaja lakoće, a posebno na “Picture You”. Najveće iznenađenje je definitivno “Darkness Visible” – pjesma koja u drugoj polovici albuma pomalo šokira svojim mračnim i dramatičnim synth zvukom. U suštini je mračna poema, usklađena s glazbom i zvuči previše sci-fi za cijelu ovu priču.

Wow efekt mi je ostavila samo “Beloved”, jedina pjesma kod koje sam osjetila onaj simfonijski, monumentalni trenutak koji je bitan za ostavljanje trajnog dojma ili pozitivnih osjećaja. Ulogu zarazne melodije u ovom slučaju odrađuje “Slip Away”, a za najavni singl je odlično izabrana “Guiding Light” koja u sebi ima sve ono od čega se Delta zapravo sastoji.

Aranžman je generalno odličan, svi instrumenti zajedno zvuče dobro i konzistentno, a Marcusov lagano hrapavi vokal me i dalje “dira u srce”. Posebno sam ga osjetila na predzadnjoj pjesmi “Forever” u kojoj je Marcus zauzeo poziciju ambasadora ljubavi i velikog motivatora za emotivce. Kraj označava istoimena “Delta” u starom folk stilu i atmosferi koja ih je proslavila. 

Mumford & Sons sam zavoljela još “davne” 2011. godine kada su se novi bendovi otkrivali u beskonačnoj, “hipsterskoj” sepia zoni YouTube-a. Baš zbog toga je jasno zašto meni “to više nije to” i zašto ću se ubuduće truditi u svom rječniku izbjegavati kombinaciju ovog benda i riječi folk. Možda je i moj problem što previše zagrizem za karizmu ili neka druga obilježja bendova iz vremena kada sam ih otkrila. Volim promjene i smatram da su potrebne kako bi se svaki bend održao na sceni, stekao nove obožavatelje i kako ne bi došlo do zasićenja. Jedino što bi te promjene trebale zaista biti logične i primjerene kako bi se instantno prihvatile kod publike.

Cijela ova priča me podsjetila na zaokret Coldplaya u njihovoj karijeri. Kolaboracije za koje bih umrla od smijeha da mi ih je netko najavio cca 2006. godine i cijela promjena se ipak sporije odvijala kroz nekoliko godina i par albuma. To je ono na što sam ciljala u prethodnom paragrafu – Coldplay je našao način kako da dominira novim tržištem i prepoznao je kako se budućnost i scena mijenjaju i što publika voli tako da su ostali uspješni. 

Zaključak, “Delta” je zaista dobro i kvalitetno izdanje i zasigurno ću ga preslušavat u budućnosti, ali mi nedostaje neki faktor zbog kojega bih ga opisala kao odličan. Možda ga osjetim nakon izvjesnog vremena, ali bih ovaj album sigurno voljela uskoro čuti uživo.