Muhe bez glave: Konačno album nakon toliko dugo vremena

Muhe bez glave bezglavo lete već više od deset godina, a konačno su ove godine krenuli u malo jači proboj na glazbenu scenu s nekoliko spotova i albumom “Orange Days“.

Jedna od glavnih mana albuma “Orange Days” jest svega sedam pjesama pa sve djeluje negdje na razmeđi malo dužeg EP-ja i nešto kraćeg regularnog albuma. Ako izuzmemo to iz ukupne računice, slobodno mogu reći da su Muhe bez glave solidan rock bend na koji vrijedi obratiti pažnju.

Lokacija iz koje dolaze, a to je Opatija/Rijeka u neku ruku mnogo toga otkriva. Lako se može osjetiti utjecaje riječke scene, kako one starije tako i nešto mlađe, te ponajprije grupe Mandrili s kojima imaju i previše sličnosti. Muhe pri tome koriste mnogo više solaža koje unedogled razvlače pjesme pa su samim time zamorniji od vrlo dobrih Mandrila.

Uvodna “Etiketiran” jedna je od najboljih skladbi albuma. Iako je generalno predugačka, pjesma se lijepo razvija i rif sitnog veza daje intrigantnost melodiji. Da je refren otpjevao neki efektniji pjevač, ova pjesma bi mogla postati radijski hit i uletjeti u teritorij kojeg pokriva današnja Opća opasnost.

“Ponekad” je jedna prolazna pjesma u kojoj se zvuk naših ’80-ih želio prebaciti u rock vode, pa sve djeluje malo zbrda-zdola. “Noćna utjeha” ima previše čudnih urlika i solaža da bi se shvatila ozbiljno, “Hladan grad” je jedna solidna power balada, sa “Siguran” najviše podsjećaju na Mandrile, dok posljednje dvije stvari se po ničemu ne izdvajaju od ostatka materijala.

“Orange Days” je dobar rock album, iako je objavljen u malo čudnim okolnostima i teško se dolazi do njega službenim putevima. Bilo kako bilo, nakon toliko godina lijepo je vidjeti da se bend okuražio i otišao u pravi studio i snimio svoje pjesme te ih objedinio na albumu. Kao što sam rekao, sedam pjesama i pola sata je na razmeđi između albuma i EP-ja, ali bolje i tako nego da su dodatno nafilali pjesme koje nisu vrijedne spomena.