Mračan um Tylera, stvaratelja

Već nekoliko mjeseci ne mogu pobjeći od “Goblina“. Nevjerojatan hype po društvenim mrežama i forumima uvjeravao me da se radi o albumu godine, iako još nije niti bio izašao.

Nakon preslušavanja, prvog, drugog i desetog, zaključak je da i hype nekada može biti u pravu.Tyler, The Creator, centralna figura OFWGKTA kolektiva, u “Goblinu” iskazuje osjećaje ne samo novostečene slave nego i puno intimnije teme poput tjeskobe, ljubavi, odnosa s ocem i samoubojstva koje povremeno iskače iz stihova kao podsjetnik na njegovu mračnu podsvijest.“Goblin” je u najmanju ruku mračno djelo, moderni hip-hop koji se na top listama našao zbog popularnosti autora, a ne svog sadržaja koji je u jednakoj mjeri inteligentan koliko je destruktivan, nihilističan i tjeskoban. Nestandardno djelo za top liste koje više vole ‘guns, bitches and bling‘ nego ovakav alternativni hip-hop koji nije napravljen za plesne podije.

Kompliciran i gotovo maničan lik, Tyler je na trenutke osoban i iskren, svoje želje i probleme mirno recitira svom psihijatru (kao retrospekcija, Tyler se ipak ispovijeda sam sebi) dok je u drugom agresivan i zbunjen.

U tom toku svijesti Tyler puca u srž, no vrluda između tema, pokazujući strahove i osjećaje, ali i slabosti i mane. Ne treba mu puno da se obračuna s kritičarima i novinarima (“I’m stabbing any blogging faggot hipster with a Pitchfork“), underground scenom koja ga optužuje za prodaju (“And all this underground bullshit that’s never gonna peak / On the Billboard Top 20 and Jam of the Week“) i, naravno, drugim glazbenicima od kojih bih izdvojio probadanje Brune Marsa i rušenje aviona s Hayley Williams u njemu.

Unatoč redovima i redovima pokušaja šokiranja u stilu Dr. Octagona, Tyler je najbolji kada je iskren i to je najočitije u “She“. Iako se radi o ljubavnoj pjesmi, ona nije predvidljiva i najveći klišej u njoj je “her name is my password / fuck“.

No nakon toga u “Transylvania” kaže “Rope, katana, and then I skin ’em / All beige suit made out of white women” i ne mogu se oteti dojmu da se adolescentski boji biti iskren i bježi od stvarnosti u horrorcore i uvrnuti humor.

Cijeli album u osnovi je takav. Red iskrenog otvaranja duše pa red otvaranja lubanja, popraćeno sočnim repertoarom uvreda koje su neki shvatili doslovno. Tako je web bio poprište zabavne (i kratke) bitke između Tylera i Tegan and Sara, otvoreno lezbijskog kanadskog indie dueta.

One su napisale dug sastavak protiv njegovog korištenja homofobnih izraza i labavog odnosa prema ženama, na što im je Tyler putem Twittera u svom stilu ponudio seksualne usluge. Silovanja, ubojstva i nebrojeni ‘faggoti‘ na Goblinu možda pretjeruju, ali jasno je da nisu ovdje kako bi promovirali nasilje.

Između “Kill people, burn shit, fuck school” na jednom kraju i “Ain’t kill myself yet, and I already want my life back” nalazi se stotinu slojeva svega što definira Tylera. Iako mu na albumu gostuje ostatak OFWGKTA, ovo je njegov album i možda njegov magnum opus.

Iznad jednostavnih beatova nalazi se škrinja Tylerove glave koja od ema do horora skriva previše toga da se bi objasnilo u jednom albumu. Možda i zato Goblin ozbiljno kotira za izdanje godine, bar za one koji će ga imati živaca poslušati koliko god puta treba.