Morski biser iz Atlantika

U obilju raznoraznih grupa i glazbenika koji nastoje osvojiti svjetsko glazbeno tržište izvodeći na engleskom jeziku, moram reći da je zaista pravi ugođaj poslušati nešto na jeziku koji zaista uopće ne razumijem. Tako se u mom CD playeru našao “Rogamar“, deseti album cijenjene svjetske glazbenice Cesarie Evore, koja unatoč svjetskoj slavi i dalje nastupa na svoj prepoznatljivi način – bosa, sa cigaretom u ruci.

Kraljica morne – sjetne i nostalgične glazbe laganoga ritma, dolazi sa otočja Capo Verde, koji se nalazi negdje u Atlantskom oceanu, udaljeno otprilike 500-injak km od zapadne obale Afrike. U svojoj dugogodišnjoj karijeri izvela je brojne pjesme na portugalskom, španjolskom i francuskom jeziku, no i dalje njeguje tzv. kreolski portugalski, koji u sebi također ima i francuski i afrički dijalekt.

Iza sebe ima brojne hvaljene albume, Grammy nagradu, te rasprodane koncerte. Ova 60 i nešto-godišnjakinja očito još nije ispričala sve priče o svojoj najvećoj ljubavi – svojim rodnim otocima. Tako ovaj album govori o njenim osjećajima prema moru, kojemu istovremeno iskazuje i strah i divljenje, o životu na otočju, i ljubavi općenito.

Sam naziv albuma bi se mogao prevesti kao ‘molitva moru’ (rogar = molitva; mar = more). Sniman je na čak 3 lokacije, u Mindelu (njenom rodnom gradu), Parizu i Rio de Janeiru, a producirao ga je Fernando Andrade, njen pijanist, koji je na koncertima prati od 1999.godine.

Ovaj album je nadasve polagan i melankoličan, sa pokojom pjesmom malo bržega ritma, gotovo idealan za opuštanje u nadolazećim ljetnim mjesecima. Cesaria kao da upravlja cijelim albumom, svakom melodijom, u svakom tonu ostavlja svoj trag, i niti jedan trenutak ne postaje nametljiva.

Iako ne razumijem gotovo niti jednu riječ, to ne predstavlja problem da me upravo glazba i način izvođenja ne osvoje. Tako su me u svoju mrežu uspjele uloviti pjesme “Africa Nosa“, duet sa senegalskim izvođačem Ismael Lo, ujedno i prvi singl s albuma, zatim “Amor e Mar” (Love And The Sea), lagana i melankolična pjesma koja govori o ljubavi i moru, kao što joj i sam naziv kaže, te nešto brža i vesela “Mas um Sohno” (Another Dream).

Jedini nedostatak u slušanju ovoga albuma navela bih možda svoju ‘glazbenu nezrelost’. Vjerujem da svatko od nas s vremenom postaje zreliji, što se tiče same glazbe, preraste kojekakve MTV bendove i ine, te otkrije ‘glazbu’. Smatram da još nisam došla do faze kada u potpunosti shvaćam ovakvu ‘glazbu’ i apsolutno joj se prepustim. No drago mi je što znam da sam na dobrome putu.