Morske priče stare Engleske i Skandinavije

Predvođeni vokalom Liv Kristine Espenaes, bivšom pjevačicom Theatre Of Tragedy i poznatijom sestrom Carmen Elise Espenaes iz benda Midnattsol, koji je istog datuma objavio svoj album, s ‘kičmom’ njemačkog benda Atrocity, Leaves’ Eyes je objavio četvrti studijski album.

On donosi dvanaest pjesama, među kojima se nalazi i obrada “To France” Mikea Oldfielda, jedne od njegovih najpoznatijih pjesama koju je na albumu “Discovery” (1984.) otpjevala Maggie Rilley.

Imena “Meredead“, inspiriran je starom engleskom riječju koja se može protumačiti na nekoliko načina, ali Liv inzistira na objašnjenju, citirajući knjigu, kako je najbolje naziv prevesti kao ‘smrt morem’. Uz neke specifičnosti, jedna je i ta da je kompletan tekst napisala Liv, izuzev tradicionalnih norveških pjesama “Krakevisa” i “Nystev”, a tu su se našli i gosti Maite Itoiz i John Kelly (Elfenthal), kao i Carmen Elise Espenaes (Midnattsol), koji su vokalno pomogli u stvaranju novog materijala.

Leaves’ Eyes je na svakom albumu povećavao utjecaj folk melodija i simfonijskih elemenata, pa je tako i na novom, iako ima i zadovoljavajuća razina žestokih, heavyu svojstvenijih dijelova. Čak bi se moglo reći da je utjecaj srednjevjekovnih narodskih melodija u većem omjeru nadmašio sve ostalo nego na bilo kojem od ranija tri albuma, a u tome je korišten i poveći broj narodskih instrumenata. Najuočljivija promjena je u tome što se drastično smanjilo sudjelovanje Alexandera Krulla na vokalima, ali uz brojne goste, Anette Guldbrandsen i fantastični Lingua Mortis orkestar Viktora Smolskog (Rage), Leaves’ Eyes su uspjeli ostvariti dobitnu kombinaciju.

Kako između stilskih izričaja, tako je i između instrumentalnih i nikada boljih vokalnih izvedbi balans potpuno pogođen, aranžmani su iznimno raskošni i ‘poduprti’ orkestralijama albumu daju zrelost i ozbiljnost, ali i epsku atmosferičnost koja sa sobom donosi potrebnu dozu dramaturško-romantičarskih karakteristika. Osjeća se i kreativnost i zrelost u komponiranju pjesama koje u svakom momentu djeluju kao jedna čvrsta i kompaktna cjelina.

“Meredead” otvara pjesma “Spirit’s Masquerade” koja uz ‘klasičnu’ postavu benda donosi još nekoliko zvukova instrumenata poput violine, koje u pojedinim dijelovima pojačavaju dramatiku, i irskih gajdi, a zajedno pred kraj pjesme čine obrat kada dobivaju svoj ‘solo’ pojačane bubnjevima koji na trenutak daju ritam i vraćaju priču u stari tempo, stvarajući slike dalekih obala. “Étaín” kroz prvih nekoliko tonova donosi akustiku, ali ne zadugo, jer novu dozu žestine daju Liv i Carmen, uz žestoke riffove i čvrst ritam bubnjeva.

“Krakevisa” i “Nystev” tradicionalne su norveške pjesme, koje ne samo da donose tradicionalnu priču i melodiju, već i instrumente poput nyckelharpe, koji podsjeća na violinu s tipkama. Zanimljivo je da se “Krakevisa” nekada pjevala udvoje kao ‘duel pjesma’, u kojoj je gubitnik bio onaj tko zaboravi stihove, odnosno onaj tko nije mogao smisliti nove. Iako je album prepun pjesama nabijenih energijom i čvrstim tempom, tu se mogu naći i ‘lakše’ stvari kao što je nešto akustičnija “Meredead“, ali jednako tako i zanimljiva “Sigrlinn“.

Jako lijep intro napravljen je na obradi pjesme “To France” Mikea Oldfielda, koji se dobro uklopio među ostali materijal na albumu, a Liv je vokalno uspjela dočarati pjesmu s puno emocija i nježnosti. Iako je album otvoren s puno snage, oštre dinamike i žestine, za sam kraj ostala je lagana “Tell-Tale Eyes“, akustični duet u kojem konačno možemo nešto više čuti Alexa na vokalima, koji se i ovoga puta savršeno uskladio s Liv, u pjesmi koja podsjeća na Blackmore’s Night.

Ovaj je album jako dobro štivo za ljubitelje folk, gothic i simfonijskog metala, bilo skupno, bilo u odvojenim varijantama, i predstavlja bend u finalnom sazrijevanju, namećući se kao jedan od ozbiljnih kandidata za album godine u svojim krugovima. Možda čak i šire.

Tekst: Helena Bučko