MOON: Instrumentalno putovanje kroz simulirani svijet

Trio MOON oformljen je 2016. godine u Šapcu. Sebe opisuju kao instrumentalni space rock trio, a članovi su benda gitarist Milan Katanić, koji je svirao u bendu Ništa Ali Logopedi, basist Miki Stanković najpoznatiji po radu u bendu Eleven i bubnjar Miroslav Stanković. Bend Eleven iza sebe ima kvalitetna izdanja, no njihov alternativni rock zvuk daleko je od zvuka koji predstavlja MOON. 2017. predstavili su se singlovima “Escape” i “Voyager 1”, nakon čega su uslijedili nastupi po regiji, od kojih se izdvajaju nastup na Arsenal Festu 2017. na kojem su glavna imena bili Anthrax, Skindred, Dub Fx i Thievery Corporation.

Album “Maybe We’ll Come Back” samoizdat je, a snimljen je u zagrebačkom Chicken Sound Studiju sa suradnicima Igorom Paukom, Dragom Smokrovićem i Filipom Majdakom. Naslovnicu albuma dizajnirao je makedonski dizajner Zoran Kardula.

MOON svira, kako kažu, svoju verziju instrumentalnog space rocka. Cijeli je album instrumentalan i naglasak je na tome da slušatelj sam upisuje značenja u pjesme koje sluša, drugim riječima, da tekstove pjesama pišu sami slušatelji ili preko naziva pjesama ili vlastitim asocijacijama i dojmovima. Album je kao eksperiment u kojem članovi benda pokušavaju testirati slušatelja koliko se može skoncentrirati na zvuk samog albuma, na bas, gitaru i bubanj. Space rock oznaka više je konceptualna, nego što zvuk ostavlja takav dojam. Na Facebook stranici o sebi kažu da odlaze sa Zemlje i to zvuči kao upozorenje, a naslov albuma aludira na mogući povratak.

Poigravanje s pitanjem odlaska iz ustaljenih žanrovskih obrazaca, odlaska iz zone komfora na način da se napravi isključivo instrumentalan album koji nije jednostavno slušati zbog prodornosti zvuka i gitarskih dionica koje ponekad odlaze do ekstrema, no to je dio priče albuma – putovanje kroz prostor i vrijeme, fizičko i ono simulirano da bi se dobio zvuk koji nije lako usporediti s nekim domaćim ili regionalnim imenima. Uvodna “Take Off” spaja melankoliju s uzbuđenjem zbog nečeg novog, novoga početka i odlaska od poznatog i ustaljenog. “Mission” ima dozu ozbiljnosti istraživanja i pronalaženja novih obrazaca.

Kako su naglasili u bendu, inspiracija su im, između ostalog, bile i videoigre, pa kako album odmiče sve više se dobiva dojam uvučenosti u svijet koji nije realan, nego iz pjesme u pjesmu postaje sve više simulacija, igra i filmski doživljaj. Iako je središnja pjesma “Lux Aeterna”, space rock interpretacija simfonijskoga komada iz filma “Requiem for a Dream”, prije nje je “Homecoming” koja dijeli album na dva dijela – prvi koji počinje s “Take Off” i drugog koji završava s “Voyager 1”. Nakon odlaska i istraživanja, pronalaska svjetlosti i povratka slijedi bijeg ili ponovni dolazak, odnosno povratak, kako sugerira naslov albuma. “Maybe We’ll Come Back” zanimljiv je eksperiment, album koji se sluša u jednom dahu, ali to je dovoljno. Nije riječ o albumu koji bi se mogao slušati opetovano zbog svoje prodornosti i snažnog dojma glazbe iz videoigre ili filma, što se čini da je bend MOON zapravo i htio postići.