Mogwai i Zidane nisu u istoj ekipi

    1762

    Mogwai

    Zidane: A 21st Century Portrait

    Datum izdanja: 06.11.2006.

    Izdavač: Rock Action / Trolik

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Black Spider
    2. Terrific Speech, Pt. 2
    3. Wake Up And Go Beserk
    4. Terrific Speech
    5. 7:25
    6. Half Time
    7. I Do Have Weapons
    8. Time And A Half
    9. It Would Have Happened Anyway
    10. Black Spider, Pt. 2

    Uvijek nešto napišem prvo o bendu, a zatim se bacim na posao sa samim albumom. Kako je inspiracija gadna stvar, treba ju iskoristiti maksimalno kad je imaš pa sam tako dobio mnoštvo ideja kako vam predstaviti ovaj album nakon tek nekoliko taktova albuma.

    Mislim da ne trebam previše govoriti tko je Zinedine Zidane jer o njemu su već rečeni toliki hvalospjevi da što god sad kažem bilo bi sasvim suvišno. Francuzi su htjeli ovjekovječiti njegovu veličinu pa su poslali Douglasa Gordona i Philippea Parrenoa da ga prate tijekom meča njegovog ‘kraljevskog kluba’ Real Madrida i Villareala u travnju 2005.

    Razmišljujući dalje, kako napraviti glazbenu podlogu za film, producenti su se sjetili benda Mogwaia, a oni su prihvatili bez previše razmišljanja. Hm, i tu su pomalo pogriješili, prvenstveno mislim na filmaše.

    Mogwai je odličan post-rock bend koji nam dolazi iz Škotske, a prvenstveno sviraju atmosferičnu instrumentalnu glazbu što mi nije nikako sjelo. Pitate se zašto? Razlog je jednostavan! Većina pjesama su lagane, gotovo uspavljujuće, što nikako ne može odgovarati dinamici jedne utakmice, a kamoli lucidnosti samog Zidanea.

    Muziku podržava

    Ovaj album me više podjeća na domaće travnjake u kojima svi imaju padavicu, glume ozlijeđene jer ih je netko krivo pogledao, nego na spektakl pred stotinu tisuća vjernih navijača.

    Vući dalje paralele između samog filma, Zidanea i ovog albuma nema smisla, pa zato ću odmah smanjiti cjelokupnu ocjenu i krenuti na samo viđenje albuma u glazbenom smislu.

    Ovi simpatični Škoti postoje desetak godina i ovo im je šesti album po redu, drugi u 2006. jer su objavili album “Mr Beast” na samom početku godine. Njihova vizija glazbe je dosta kompleksna, te je se ne može lagano opisati, gitare, klavir, tihi bubanj i ponešto elektronike zamračuje cijeli njihov opus i stvara posebnu atmosferu.

    Uvodnu “Black Spider” bih istaknuo kao najzanimljiviji komad s ovog albuma jer djeluje najkompletnije, odnosno da ima ‘glavu i rep’. Zatim se nizaju pjesme jedna za drugom u kojima se uočava dosta bezidejnosti i ponavljanja što mi nikako nije sjelo za Mogwai. Za sam kraj albuma, bend je ostavio polusatni drugi dio “Black Spidera” koja je vrlo nesuvisla, vrlo psihodelična, s raznim zujanjima dovodi do osjećaja tjeskobe.

    Možda i sam Mogwai nije toliko niti kriv za krajnji produkt (kako to smješno zvuči), jer nisu imali nikakve smjernice od samih redatelja, a i s vremenom su bili dosta kratki, pa pjesme ponegdje zvuče previše improvizirane, bez prave ‘niti’ u pjesmama.

    Moram priznati da nisam gledao ovaj dokumentarac, što mislim da je i dobro jer bi ukupan dojam vjerojatno bio još i slabiji radi neslaganja slike i tona.

    Bilo kako bilo, radije uzmite neki regularan album Mogwaia, mnogo ćete ljepše i lakše moći uživati u bespućima post-rocka jer ovdje ipak to nije do kraja uspješno urađeno. Ne brinem se ja za njih, svatko može imati neki loši album u karijeri (Stonesi ih imaju na pretek) i opet ostati u samom vrhu svojeg žanra, posebice ako je taj album isforsiran i na brzinu složen kao što je ovaj ovdje.

    Živio nam Zidane, živio nam Mogwai, ali nikako ne zajedno.

    Muziku podržava