Moglo je i bolje

Kad su se 2000. godine pojavili i ušli u svijet nu-metala oni koji su ih primijetili pamte ih kao pofarbane divljake kojima su u probijanju pomogli dečki iz Slipknot. Prvim albumom “L.D. 50” ušli su na scenu s virtuoznim i neuobičajenim sviranjem i žestokim vokalima. Drugim albumom “The End Of All Things To Come” komercijalno su dosta pali i, valjda, shvatili da učestalo mijenjanje imidža više nije ‘cool’ i da im neće puno pomoći.

Orijentirali su se na svoje pjesme, napokon nas počastili svojim pravim imenima (nakon alienskih nadimaka na prva dva albuma) i snimili novi album kojim pokušavaju pokazati da su sazrijeli. Možda…

Opet smo izloženi zanimljivim, za metal netipičnim, povremeno jazzerskim bass dionicama, žestokim rifovima, ludim i energičnim bubnjevima uz raznolikiju pjevačku stranu od dosadašnjeg Mudvaynea. Za razliku od prijašnjih albuma “Lost And Found” gotovo na svakoj pjesmi ima bar trenutak melodičnosti i odmora za grlo pjevača Chad Grayja, te noge i ovog puta odličnog bubnjara Matt McDonougha.

Album su započeli tipičnim Mudvayneovskim pjesmama “Determined” u stilu “Dig” i “Not Falling” i razaračkom “Pushing Through“. Kao favoriti albuma pokazale su se neobično slušljiva “Happy?” i pamtljiva “Fall Into Sleep“. Među najsvjetlijim trenucima albuma definitivno bi se našlo mjesta i za 8 minutni ep “Choises” da nisu pretjerali sa zaigranošću i u pozadinu stavili dječju brojalicu “Iny mini miny mo”. Jako hrabro, ali i začuđujuće iritantno. Kao i dosad, približavanjem kraju 50 minutnog putovanja slušanje postaje malo zamorno i većina koncentracije je definitivno ostala negdje na prvih 5-6 pjesama albuma.

Budući da Mudvayne nikad nije bio na vrhu popularnosti, teško je očekivati neki veliki komercijalni pomak, ali ljudi koji su uživali u njihovim prijašnjim radovima, uživat će i u ovom. Neki će i dalje više uživati u provjerenoj bolesti njihovog prvijenca, dok će neki ovaj album proglasiti najboljim njihovim radom.

Odsviran jako dobro, otpjevan povremeno gnjevno, a povremeno nježno opet će donijeti sve što se od Mudvaynea može očekivati uz još pokoje iznenađenje. Ugodno ili neugodno… Ovisno o ukusima, melodični dijelovi će Mudvayne ili učiniti ‘papcima koji su se malo smirili’ ili ‘zanimljivijim i boljim albumom’, dok nas i dalje može brinuti činjenica da smo dobili 3-4 jako dobre pjesme vrijedne raznih metal kompilacija uz ostatak koji je tu samo da upotpuni cjelinu. Trećina albuma odlična, dvije prosječne? Dečki, mi hoćemo više!