Modest Mouse + Marr = 14 predivnih pjesama

Što reći!? Tri godine nakon vrlo hvaljenog albuma “Good News For People Who Love Bad News” grupa Modest Mouse je složila, te objavila, svoj novi album, također vrlo dugačkog naslova “We Were Dead Before The Ship Even Sank“. Nije sve tako crno, nitko nije poginuo, a niti brod zvan Modest Mouse nije potonuo.

Velika promjena u bendu je što im se pridružio Johnny Marr iz legendarnih The Smithsa. Iz početka je izgledalo da je gospodinu Marru malo dosadno pa da se htio malo zabaviti na način da svira s Modest Mouseom, ali izgleda da se to pretvorilo u pravu ljubav.

Frontmen Isaac Brock je izjavio da je Marr punopravan član i da je dosta sudjelovao u radu na albumu. Za ovu je prigodu Brock pozvao i Jamesa Mercera, alfu i omegu The Shinsa, da mu pomogne u nekoliko pjesama. Ovaj niz velikih autora nije mogao previše promašiti…

Brock ima malo neartikulirani glas, pa ponegdje ne zvuči da pjeva već da krešti, ali u kombinaciji s glazbenom podlogom izgubi se iritantnost njegovog glasa, pa se on iz mane pretvara u prednost.

Uvod u album je vrlo jak, tu su smještene najjače pjesme na albumu, što ne znači da je ostatak loš, nego tek nijansu slabiji. Na prošlom albumu su imali intro s rogom (“Horn Intro”), a ovdje je to urađeno na sličan način, sa starom harmonikom u uvodnoj “March Into The Sea” koja je vrlo rastrganog pripjeva i vrlo pjevnih strofa. Slijedi singl “Dashboard“, jedna od najhitoidnijih stvari s albuma koja ima i vrlo zabavan spot u kojem se stari ribolovci međusobno ‘ubijaju’ ribičkim pričama.

“Fire It Up” bih proglasio mogućim nasljednikom “Float On” s prošlog albuma jer je vrlo jednostavna, a opet obojena mnogim sitnim detaljčićima koji uljepšavaju pjesmu. Posebno je upečatljiv sukob glasova, svi pjevaju ‘Fire It Up’ dok im se sam Brock suprotstavlja svojim stihovima.

Najkraća trominutna “Florida” je pravi biser u kojem se vidi genijalnost Brocka u jednostavnosti rađenja običnih melodičnih pop-rock pjesama koje su opet posebne na svoj način. “Parting Of The Sensory” je jedna laganija pjesma vođena akustikom koja se postepeno podebljava orkestracijom do neurotičnog kraja u irskom štihu.

Kada uradite ovakav uvodni dio, mislite si ‘kako ga nadmašiti?’ ili ‘kako dalje?’, a bend lakoćom, kao na industrijskoj traci, izbacuje i dalje dragulje od kojih bi najviše izdvojio sanjivu “Little Motel” i najdužu “Spitting Venom” koja začudo nije na samom kraju kako bi ju mnogi smjestili.

Kada bih morao birati između Mercerove družine (The Shins) i Modest Mousea, odabrao bih Brocka i ekipu jer mnogo suverenije vladaju indie pop-rock svijetom. Pri tome ne kažem da su The Shinsi loš bend, već samo da sam mnogo više očekivao od njih na “Wincing The Night Away“.

Vidjet ćemo koliko će dugo trajati ljubav Marra i Brocka, ali iz priloženog, taj duo pripomognut ostatkom benda mogao bi napravit korak naprijed, te možda polagano koračati k samom vrhu, kao što su i R.E.M. to učinili prije dvadesetak godina. I njima (R.E.M.) je trebalo mnogo godina i nekoliko albuma da se probiju na veliku pozornicu, a sve im se počelo ostvarivati s hitom “Losing My Religion”. Na “We Were Dead Before The Ship Even Sank” ima nekoliko takvih potencijalnih hitova, ali čisto sumnjam da će postati toliko veliki.

U svakom slučaju, odlično je da smo dobili još jedan jak indie rock bend na kojeg možemo računati u narednim godinama, a što će dalje biti s njima ne ovisi samo o bendu, oni su svoje napravili, ispostavili nam 14 skladbi koje su odlične, kako same po sebi, tako i sve zajedno posložene na ovom albumu.