Moderan dah rocka ’60-ih

    1730

    The Ronelles

    Motel

    Datum izdanja: 27.03.2006.

    Izdavač: Neon Tetra

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Magic Blues
    2. ‘Ol Horse Eyes
    3. Turn Around
    4. Bolt The Doors
    5. Don’t Leave Me Hangin’
    6. (Well) I Love You
    7. To See You For The Last Time
    8. Better In The Night
    9. Rough ‘N’ Ready
    10. It Won’t Be Long
    11. Never Stop Love
    12. Staggered Eyes
    13. Said No
    14. Revelations

    Zamislite si da neki bend iz ’60-ih vremeplovom bacite u današnje vrijeme. Ako ste uspjeli, vrlo brzo ćete osjetiti taktove ovog albuma, a ujedno ćete shvatiti na kakvu su glazbu vaši djedovi pozivali bake na čagicu dok su bili mladi.

    Još jedan u nizu britanskih bendova koji su mi zapeli za uho su The Ronelles, glasgovski četverac koji su u prošloj godini izdali svoj prvijenac “Motel“. Ne kužim kako ih mediji nisu promovirali u nove glazbene idole što često znaju raditi, nego su ih jednostavno ignorirali, a dečki (blago rečeno) rasturaju.

    Njihovi uzori su stari skoro 50-tak godina i svima poznati, od Elvisa, ranih Stonesa, Chuck Berryja, nezaobilaznih The Beatlesa i The Clasha pa sve do Oasisa, The Libertinesa i Kings Of Leon. Mnoštvo njihovih utjecaja donijelo je raznoliku plejadu pjesama koje čine vrlo suvislu cjelinu u kojoj gotovo da i nema loše pjesme. Živahne gitarističke dionice podsjećaju na već nabrojane velikane, ali su obojane modernom produkcijom i melodioznošću kakvu bendovi rijetko ulove.

    Od domaćih bendova, usporedio bih ih s My Buddy Moose (meni omiljen domaći bend u posljednje vrijeme) jer oba benda ‘plove’ po countryju, bluesu i rocku samo što The Ronelles čine to s više energije, što ne znači da je My Buddy Moose loš, nego samo drugačije gleda na dotične stilove.

    Muziku podržava

    Uvod s fućkanjem, usnom harmonikom i ispijanjem piva ukazuje što možemo očekivati, zabavu, zajebanciju i prije svega dobru mjuzu. Energičnost im je jedna od kvaliteta što pokazuju na “Turn Around“, dok “Bolt The Doors” je zaigrana u stilu The Libertinesa te ne shvaćam kako nije postala hit.

    Don’t Leave Me Hangin’” je pomalo pijani blues što ga čini posebno zanimljivim, “(Well) I Love You” je jednostavna ljubavna stvar, “To See You For The Last Time” ima prepoznatljive rifove iz prošlosti koji se međusobno isprepliću, dok “Never Stop Love” totalno odskače od ostatka materijala jer je nekako drugačija, modernija, s The Strokes gitarama te vrlo laganim i upečatljivim pripjevom, moj definitivni favorit na albumu.

    Staggered Eyes” i “Said No” su još dvije vrlo prpošne pjesme koje čine “Motel” vrlo živahnim. Kako korica (ne)čini knjigu zanimljivom, tako sam ostavio prvu i zadnju pjesmu za kraj recenzije. Uvodna “Magic Blues” zaigranim uvodom ‘navuče’ slušatelja na daljnje slušanje albuma svojim žestokim bluesom, dok je završna “Revelations” vrlo razuzdana i nabrijana s naštimavanjem gitara u samom početku prije ‘eksplozije’.

    U 36 minuta albuma, dečki nas provedu kroz antologiju rocka, kroz niz blještavih pjesama koje rijetko prelaze duljinu od dvije minute, kako su i svirali njihovi idoli. Ako ste rocker, ne vidim zašto vam se ne bi svidjeli The Ronelles, a ako niste, ubrzo ćete to postati slušajući njihovu glazbu.

    Ovakav skup pjesama okupljenih na jednom mjestu zaslužuje vašu pažnju. Meni sviraju već neko vrijeme u glazbenoj liniji, a nadam se da ćete i vi ubrzo posegnuti za njima.

    Muziku podržava