Moćan nastavak metal trilera

Moćni i mračni ‘all-star’ projekt Epysode, sa sjedištem u Belgiji, predvođen Samuelom Arkanom objavio je “Fantasmagoriu”, koncepcionalni nastavak prvog albuma “Obsessions”.

Ovog puta, okupljanje članova bendova kao što su Symphony X, Evergrey, Pain Of Salvation, Triosphere i drugih, omogućilo je kreiranje jako dobrog, konzistentnog i atmosferičnog power progressive uratka. Epysode je oformljen 2009. godine, a 2011. godine objavljen je “Obsessions”, bez pompe i velikih najava, usprkos čemu je u počecima zamijećen i prepoznat kao kvalitetan.

Uz vođu i gitarista Samuela Arkana, na albumu gostuju vokalisti Tom Englund (Evergrey), Henning Basse (Metalium, Sons Of Seasons), Matt Marinelli (Borealis), te vokalistice Ida Haukland (Triosphere) i Tezzi Persson (Between the Silence). Gostujući glazbenici su bubnjar Léo Margit (Pain Of Salvation), gitarist Simone Mularoni (DGM, Empyrios), basist Mike LePond (Symphony X) te klavijaturist Julien Spreutels (Ethernity). Svi glazbenici i vokalisti s “Fantasmagorie” su došli u belgijski Noise Factory studio kako bi snimili svoje glazbene dionice, a kompleksna priča albuma je napisana u godinu dana i snimljena u dodatnih pet mjeseci. “Fantasmagoria” se nastavlja na triler o ubojstvu s elementima nadnaravnog koja je započeta prethodnim albumom “Obsessions”. Primarna priča prati ubojstvo bračnog para, nestanak njihovog sina Shawna, uz nestanak još jedne osobe, Devina Khana, koji je pratio slučaj ubojstva čiji se uzorak ponavlja tokom godina. “Fantasmagoria” je slušatelje već od početka spremna ‘zavezati’ za stolicu, pošto pruža slušateljima melodičan i progresivni metal u jako dobrom izdanju.

Vokali Henninga Basea i Toma Englunda najprepoznatljiviji su tijekom pjesama, no ni nešto manje poznati Matt Marinelli ne zaostaje za njima. Već uvodna pjesma, “File-41-80-2” je jeziv duet prepun mračnih elemenata iako njime dominira samo piano, a koji već na početku preslušavanja može izazvati trnce u tijelu i zaintrigirati slušatelje. Iduća, “The Arch” započinje uvodom na klavijaturama i prerasta u snažne riffove, te do kraja ostaje srednjeg brzog do brzog tempa upotpunjena duplim bas pedalama s velikom količinom orkestralnih dijelova.

“Morning Rose” započinje brzim tempom i čistim vokalima, a klasična je po melodičnom refrenu i težim riffovima. “Venom” je nešto sporija i mračnijeg ambijenta s odgovarajućim, sporim i nešto hrapavijim vokalima Henninga Basea, a “The Black Parade” je brza i agresivna, s obilom klavijatura u refrenu uz vokalnu suradnju Englunda i Marinellija.

“T.H.O.R.N.S.” započinje još jednim atmosferično instrumentalnim, sporim uvodom a uz dodatke klavijatura i Idin vokal na početku zvuči jako poznato, u stilu Kamelota i Evergreya. Karakteristična je po jako dobrim vokalnim kolaboracijama uz oštre riffove i presjeke u tempu pjesama.

Iduća “Garden Of Exile” je instrumental sačinjen od piana, pozadinskih orkestracija koje ponovno stvaraju teški i mračni ambijent. “Raven’s Curse” je doista jedna od najboljih, uz spori i teški početak, nakon čega slijedi nagli prijelaz na brze riffove, klavijaturne dodatke, te Tomov vokal. Postupno se uključuje i Ida Haulkland, a sadrži solažu pri završetku uz guste, moćne i brze riffove.

Naslovna “Fantasmagoria” s gotičkim prizvukom ponovno uvodi slušatelje u duboku, mračnu kao noć atmosferu, a osjećaji se povećavaju vokalim Toma i Ide u sjajnom duetu, uz poneke odgovarajuće spore riffove. Upravno njena ambijentalna dubina čini je jednim od najboljih uradaka na albumu, uz “The Arch”, “T.H.O.R.N.S”, te “Raven’s Curse”. Slijedi još jedan kratki instrumental “The Inheritance” sa ženskim monologom, a priča uz brzi tempo se nastavlja u idućem duetu “Now And Forever”. Album se privodi kraju s “Unreal”, koja je srednje brzog tempa i s naglašenim orkestracijama te dramatičnim završetkom.

“Fantasmagoria” obiluje dobrom produkcijom i itenzitetom koji se i ne viđa, ili bolje rečeno, ne čuje često u posljednje vrijeme, a svoju višeslojnu, isprepletenu priču upotpunjuje ekspresivnim vokalima i teškim emocijama. Tako pruža skoro pa savršenu sinergiju vokala, orkestracija, snažnih riffova i suptilnog, ali preciznog basa, a svime time, i bez mnogo mašte, omogućava kompletnu vizualizaciju priče. Izgleda da sve veće rock, metal i progresivne opere dobivaju sve opasnijeg konkurenta.