Mnogu ubavo! (Jako lijepo!)

Ezerki 7/8 je skupina koja djeluje u Zagrebu i njeguje makedonsku narodnu glazbu. Pjevački dio čini zbor od 15 glasova, a instrumentalistički njih aproksimativno 6, bez gostiju.

Ovo 7/8 znači sedam osmina – osim što je to razlomak, to je i oznaka za Makedoniju karakterističnog sedmoosminskog ritma, kakvog ima, recimo, i inače čisti hrvatski hit “Čavoglave” Marka Perkovića – Puške.

Prethodnim albumima “Baknež” (poljubac na makedonski), “Spektakl: Live In Tvornica Kulture” (Spektakl uživo iz Tvornice, prijevod s engleskog za gradonačelnika Zagreba i premijerku) i “Livingroom“, Ezerki 7/8 pobrali su simpatije publike naklonjene etno-zvuku, a i kritika je našla mnogo lijepih riječi za njihove uratke.

U radu te skupine, između ostalih, sudjeluje bivši član Zabranjenog pušenja violinist Bruno Urlić, a nekadašnji gitarist Pušenja Dragomir Herendić-Dragianni gostuje na jednoj pjesmi. Popis gostiju, nadalje, uključuje perspektivnog Radu Šerbedžiju, te makedonsku pjevačicu Kaliopi. Koriste se tradicionalni makedonski instrumenti (tapan, kaval) skupa s onim konvencionalnijima: gitarama, trubama, harmonikama, mandolinama…

Ne znam služi li me pamćenje dobro, no čini mi se da su Makedonija i Makedonci jedina republika i jedini narod u bivšoj Jugoslaviji o kojima se prije 1990. u Hrvatskoj nije razvio neki ‘jači’ stereotip (je li to zato što jedino s njima nismo imali granicu?). Slovenija, Srbija, Crna Gora, te Bosna i Hercegovina i pripadajući im narodi su redom dobivali uglavnom neugodne ‘oznake’ koje je lako zalijepiti a teško ih se otarasiti.

Ako skupina Ezerki nastavi snimati ovakve ploče, jedini stereotip koji Makedonija može dobiti je za glazbu. “Mustra” je album poznatih makedonskih narodnih pjesama, a ono što će slušatelja poticati da drži disk u playeru (ili repeat u mp3 playeru) je pristup pjevača i muzičara materiji. Ezerki djeluju kao da sve te pjesme znaju iznutra prema van i izvana prema unutra i komuniciraju na način da bi takve verzije mogli zavoljeti etnomuzikolozi čistunci, čistokrvni rockeri, kao i oni kojima je ovo predah između novog hita Dare Bubamare i novog hita Dragane Mirković.

Svatko tko vjeruje da je glazba univerzalni jezik koji spaja ljude na ovom albumu će dobiti jaku potvrdu. Od uvodne “Zajko Kokorajko” pa do zadnje “Zajdi, zajdi” muzička inventivnost i interpretatorska inspiracija ne jenjavaju. Na slušatelju je da odabere svoje favorite, ni s jednom pjesmom neće pogriješiti.

Osim što su uspjeli u pjesmama očuvati esenciju, dodani su začini koji bi mogli primamiti ljubitelje drugačijih vrsta glazbe da probaju poslušati ovaj album. Pojedine pjesme zvuče vrlo funky, dok bi druge svoju publiku mogle naći kao dio chill-out materijala na techno-partyima.

Kao što su i Kočani orkestar uspjeli na svom nedavnom koncertu u Zagrebu u publici ujediniti studente alternativce koji svoju mladost troše u Močvari s jedne, i zlaćanu mladež koja voli Ludnicu, Fontanu i “Kod Mome” s druge strane, slično možemo očekivati da se dogodi kada koncert u Zagrebu budu imali Ezerki.

Ovo će biti kultni album, poput jela tavče gravče. Samo je pitanje hoće li mu za to trebati 5 dana, 7 mjeseci ili 20 godina.