Mlohavi Manson

    4229

    Marilyn Manson

    Eat Me, Drink Me

    Datum izdanja: 11.06.2007.

    Izdavač: Interscope / Aquarius Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. If I Was Your Vampire
    2. Putting Holes In Happiness
    3. The Red Carpet Grave
    4. They Said Hell’s Not Hot
    5. Just A Car Crash Away
    6. Heart Shaped Glasses (When The Heart Guides The Hand)
    7. Evidence
    8. Are You The Rabbit?
    9. Mutilation Is The Sincere Form Of Flattery
    10. You And Me And The Devil Makes 3
    11. Eat Me, Drink Me
    12. Heart-Shaped Glasses (When The Heart Guides The Hand) Inhuman Remix

    Više se ne žvali s frajerom u limuzini, više nema umjetne sise na coveru, ne pretjeruje s lećama u boji niti s metalnim navlakama za zube. Marilyn Manson je svoju dozu šoka bacio na svijet prije dosta godina. Optuživali su ga da je kriv za masakr u Columbineu, u intervjuima je pokazivao da je podosta normalan i pametan čovjek, a njegov stav prema religiji i svijetu očito je pokazivao kroz glazbu na nekima neprimjeren način. No, daleko od toga da ima mrtvog fetusa na tavanu ili ko zna što se još pričalo.

    Ali, Marilyn Mansonu ipak je trebalo nešto novo. Dok se zadnjih godina skrivao iza nekoliko obrada i time punio top ljestvice, kako bi izbjegao kritike na svoje uvrnute riječi, sada je došlo vrijeme za novi album. I kako je privukao pažnju na sebe? Ako se mene pita, na isti način kao što bi to napravio, recimo jedan Enrique Iglesias ili Tony Cetinsky – pomoću žena. Dita Von Teese postala mu je manje zanimljiva od cuge, pa je sama pobjegla u svoj svijet egzotičnog plesa.

    I kako se muškarci inače vraćaju na svoje noge? Čope neku malo mlađu – Evan Rachel Wood. S njom snime spot za stvar “Heart Shaped Glasses” koji podigne prašinu jer se u njemu sexaju poliveni krvlju. I eto ga – marketing je obavljen. Album je vani. A kakav je? Meni je jako prosječan. Ali zar je uopće bitno?

    Prvi dio albuma već je pokazao da nema industrial metala, da više to nisu oni stupajući ritmovi s ubojitim rifovima, ali pjesme su skroz dobre. Spooky laganica “If I Was Your Vampire” podsjeća na fazu s albuma “Holy Wood”, a riječi “You’ll burn, I’ll eat your ashes” pokazuju da mu je duša još crna. “Putting Holes In Happiness” čak me svojim glavnim rifovm podsjetila na jednu stvar Pearl Jama, a još lakša “They Said Hell’s Not Hot” pretvara ga u običnog rockera s njegovim isfuranim stihom “I kill myself in small amounts“.

    Muziku podržava

    Drugi dio albuma ostao je specifičan i zapamčen samo zbog njegovog uobičajenog umornog kvazi-bezvoljnog glasa, pa mi je zbilja tu i tamo usfalilo njegovog deračenja. Preostale stvari nisu me ničime zaokupile (možda nije album pametno slušati u komadu), ima živčanosti i uvrnutosti, ali jako malo žestine, a riječi su možda i najbolji dio svega.

    Pjesma “Are You The Rabbit” pomalo nas vraća u stare dani, ali “Just A Car Crash Away” i “Eat Me, Drink Me” (iako naslovna) su totalni filleri. Bonus stvar, nekakav ultra-djetinjasti techno remix prvog singla je, duboko se nadam, totalna sprdačina jer u suprotnom sam jako zabrinut.

    Na albumu više nemamo prilike čuti Twiggy Ramireza i društvo koji su mu uvelike pomogli da stvori svoj zvuk i koji su jedini bili blesavi dovoljno da se pridruže njegovom šokantnom imidžu. Ovaj put radio je sam s Tim Skoldom, bivšim članom KMDFM-a, i stvorili su puno pitomiji i slušljiviji album, s puno čišćim gitarama, himničkim refrenima i bez industrijal ritmova.

    Koliko god ovo zvučalo preporučljivo, ja sam ipak podosta razočaran. Ima nekoliko skroz dobrih stvari, ali “Mechanical Animals” i albumi iz tog doba osjetno su bolji i zanimljiviji. Čovjek se očito malo razmlohavio, ništa više.

    Muziku podržava