Mladi pogani vrijedni pozornosti

Bavarski kvartet Thormesis (Travos, vokali, gitara; Keltor, bubnjevi, vokali; Velsir, vokal, gitara i Berucas, bas) na sceni je od ljeta 2006., a ovo mu je treći studijski album, interesantan po mnogo čemu.

Prvenstveno što traje oko sat vremena, ni u jednom momentu nije dosadan
ni naporan, s pjesmama dugim po sedam, osam, devet minuta, ali jako
dobro napravljenim, i unatoč progresivnim strukturama, premda hladnim,
uglavnom ugodnim i slušljivim. Budući da se, prvenstveno, radi o black
metalu, logično je da je naglasak na kombinaciji visoko distorziranih
gitara, bubnjarskih blastbeateva i ‘bolesnog’ urlikanja.

Naglasak je dat i na višeglasno pjevanje, miješanje scream s clean vokalima koji pojačavaju folk-pogan notu, ima dosta ‘čišćih’ gitarskih riffova i solaža, a atmosfera je prava poganska – crno-mračna i potpuno depresivna. U to se uklapa i produkcija, koja je tipična blackerska, sirovo-prirodnjačka, ali sa sasvim dobro usklađenim, odmjerenim i razumljivim zvukovima. Koliko to trebaju i moraju biti. Brzi, razarajući dijelovi pjesama ili melodija, jednako kao i sporiji ritmovi, na momente djeluju raskalašeno i neobuzdano, na momente skroz opuštajuće, atmosferično, gotovo svaka pjesma puna je ritmičkih obrata, ali sve teče nekako glatko i sasvim ugodno.Tako se od sporijih dionica dolazi do najbržih, rasturajućih, da bi se sve skupa začinilo s melodijom ili pak privlačnim refrenima s višeglasnim pjevanjima. Nakon “Intra” kreće “Strebend Herz“, direktno u glavu s vokalnim screamom nalik urlicima smrtno ranjenih zvijeri, a nakon nekoliko početnih taktova već se čuje miks višeglasnog pjevanja, te melodiozan i žestok riff, koji se proteže do kraja pjesme. “In den Nächten der Wiederkehr” sirovi je, srednje brzi black naslov s kratkim akustičnim interludijem, a da bas gitara također nije nečujna i nevažna pokazuju “Des Wolfes Letzer Gang“, te naslovna pjesma (“Von Leere Und Tod” – ‘Od praznine do smrti’), koje počinju upravo solom na basu.

Baš naslovna pjesma ostavlja najupečatljiviji dojam, poglavito na refrenu gdje se vokali isprepliću, a kroz pjesmu se provlači lepršava, poletna gitarska melodija, da bi se, kako pjesma ide dalje, tempo dodatno pojačavao i ražestio. “Türme des Schattens” još je jedna kombinacija brzih i umjerenih ritmova, s razbješnjenim clean vokalima, akustikama, naracijom, dubinom izvedbe baseva, a za kraj albuma ostavljena je “Lebensgang“, obrada Grabfelda, brza blackerica s umirujućim back višeglasjima.

Budući da su tek šest godina na sceni, vrijeme Thormesisa možda tek dolazi, jer imaju potencijal da steknu sve veći broj fanova, pogotovo s ovim, kvalitetnim izdanjem. U prilog im baš ne ide to što za ovaj podžanr već godinama rapidno pada interes, no svatko kome se sviđa, može bez problema ‘baciti uši’ na slušanje ovog materijala. Neće pogriješiti.