Mixed Up Mary: Eksperimentalni pop uvrnutih ideja

Kraj godine obično obiluje odličnim izdanjima što se tiče domaće glazbe. Kako je krenula ova jesen, nema razloga sumnjati u to da će i ove sezone biti tako. Mixed Up Mary svakako spadaju u kategoriju iščekivanog albuma jer su nas razmazili dosadašnjim radom.

Mixed Up Mary su bazično bračni par Lovrenčić, Ana i Konrad. Kada to proširimo na bendovsku priču, tada su bogatiji za dodatna tri člana, najčešće Konradovih partnera u drugim bendovima (čitaj Elemental). Za potrebe snimanja tu je bilo mnogo ljudi, čak i neizostavni Pavlica koji fino promovira svoj zanat, pa možemo reći da lagano postaje Ivo Gregurović hrvatske glazbene scene.

Ana je lektorica, pa se malo poigrala s naslovom albuma (i pjesme), na temelju čega je album dobio jednu zanimljivu i malo uvrnutu notu. “Umolomni“, koliko god bila čudna riječ, fino opisuje ono što se nalazi na samom albumu. Ovo je glazba za malo ozbiljnije slušače, a često se ‘lomi’ u različitim ritmovima. Da ne kompliciram, ovo je nešto što bi se lako moglo nazvati urbani (synth) pop zvuk zanimljivih estetskih rješenja koje odstupaju od standardnih shema.

Već s naslovnom pjesmom “Umolomni” (koja ujedno i otvara album) pokazuju svoj karakteristični izričaj. To je suptilni pop obogaćen nizom sitnih detalja koji u konačnici ističu vokalnu izvedbu koja je najčešće ljubavnog karaktera. Klavir i često ‘strgani’ ritam daju tu impresiju da je sve posloženo da bi bilo popularno kod mladih koji su spremni čuti nešto novo i drugačije. Da Josipa Lisac sada počinje sa svojom karijerom, sigurno bi prihvatila ovakvu pjesmu, jer je dovoljno uvrnuta i eksperimentalna da bude posebna i drugačija.

Slično započinje i sljedeća “Jan”, klavir i čudni ritam te još čudniji vokali. Tu se već lagano osjeti da bend u manjku kvalitetnih ideja zna ponuditi eksperimentalnost kao svoju specifičnost, što na ovom albumu djeluje solidno. Nadam se da ovakve trikove neće nuditi i dalje, jer tada bi ta eksperimentalnost lagano mogla otići u pretencioznost nakon koje više nema spasa.

Ipak, meni su najbolje pjesme kada su čistih pop melodija, jer se vidi da im to i najbolje leži. Tako je, na primjer, “Zetovska” pravi biser na albumu i pjesma koja je temelj ovog izdanja. S druge strane, od središnjice albuma, pa dalje, često se poigravaju s jačim synthovima koji su često tamno obojani, kao da žele ići u borbu s Bojanom Vunturišević i srodnima. U tom pogledu, “Moja bedra te pamte” je dobra, ali s “Daj mi tren” djeluju prenapadno, kao da žele ući u teritorij Lollobrigide.

Ako tražimo neki promašaj, to bi svakako bila “Obračun s mjesecom” koja je zamorna u svakom dijelu, a kako album odmiče svom kraju, tako dobivamo pjesme koje fino zaokružuju cijelo izdanje. Nema tu više nekog ‘wow faktora’, ali to su ipak kvalitetne pjesme čime su Mixed Up Mary dokazali da se na njih mora računati.

I za kraj, kad podvlačimo crtu, jasno je da je ovo jedno od zanimljivijih izdanja ove godine jer su se Mixed Up Mary poigrali mnogim nestandardnim pop elementima. Mjesta za napredak svakako ima, ponajprije izbacivanjem plesnijih synthpop pjesama koje odskaču od ostatka koji je emotivnijeg karaktera. Naravno, i poneki jači refren ne bi škodio, ali tad bi se već došlo u sferu komercijalnog popa.

Sve u svemu, poprilično solidno i na trenutke jako dojmljivo!