Misterij Schwarzwalda se nastavlja

Poslije svega dva objavljena albuma, “Weltenkraft” (2007.) i “…zum Tode Hin” (2009.), njemački Finsterforst postao je jedan od cjenjenijih bendova unutar pagan metal scene.

Pogotovo je to postao nakon izlaska drugog albuma, pa se “Rastlos” (eng. “Restless”) među tom populacijom metalne publike dočekivao s neizvjesnošću, ali i veseljem. Te su tri godine, osim rada na novom materijalu, donijele i promjenu vokala, pa je tako sada na toj poziciji Olivera Berlin umjesto Marca Schomasa, no ono što je najvažnije, koncept glazbe, nije donio veće promjene. Nije ni trebao, jer ono što je ranije ponuđeno, naišlo je na plodno tlo.Finsterforst komponira inteligentnu glazbu u kojoj primarno kombinira sirovost black metala i melankoličnu stranu folka obavijenu mračnom, s uglavnom jezovitom, ali i magično-epsko-mističnom atmosferom, progresivnim strukturama i sofisticiranim soundom. Naravno, to je tek generalno, jer strukture pjesama koje traju u rasponu od jedanaest do dvadeset i tri minute gotovo je nemoguće dešifrirati u cijelosti. No ono što se treba i mora istaknuti je činjenica kako se radi o ambicioznoj i zahtjevnoj glazbi s nekonvencionalnim miksom stilova, te avangardnim pristupom u kojoj su svi kapaciteti poprilično iskorišteni.

Tako tu prije svega nailazimo na lijepe folk melodije i raznolik vokalni pristup, od mučeničkih, bijesnih, režećih, do staloženih clean soliranja, te prohladnih, epiziranih zborovanja, s posebno dobrim kontrastima screamova i zborova. Tamni i gusti black metal napadi, sa svom svojom gitarskom i vokalnom sirovošću u srednjim i brzim ritmovima, jedna je od čelnih karakteristika, a čujemo i ‘hevijanerizirane’ riffove, te orkestralnu raskoš i ozbiljnost koju predvodi rog. Kao i ugodniji, vedriji, ali i emotivniji ambijent uz harmoniku, flautu i akustike, čije se izvedbe nameću kao mostovi unutar gustih naslaga pojedinih trackova, plus nezaobilazno klavijaturističko podržavanje atmosfere.

Svega toga najviše će se naći u 23-minutnom epu “Flammenrausch“, s najvećim rasponom kontrasta između blackerske sirovosti i prelijepih folk melodija, te završnim prirodnjačkim onomatopejama koje kao da označavaju kraj neke bitke. Srednjeritmična, energijom nabijena “Stirbt Zuletzt“, s najznačajnijim udjelom zborskih pjevanja, ima širok obujam melodija i čini se nekako najlaganijom za slušanje, naglašenom jezom ispunjena je “Nichts als Asche“, s kontinuitetom izmjena black/folk elemenata, a “Fremd” je u početku stvarno mračna do bola, spora i troma, no nešto vedrine unose zborsko pjevanje i akustike, blackersko ubrzanje anuliranju rog, nove akustike i orkestralije, čuje se i brzo bubnjanje, a odjava stiže u mirnijem ritmu, uz zbor, rog, harmoniku i miks sporog clean vokala i pana.

“Ein Lichtschein” u središnjem dijelu sadrži klasične, brze i sirove black metal segmente, obavijene orketralijama i folk melodijama, a preostala dva naslova su sympho-folk intermezza, odnosno instrumentalni breakovi. Iz ovoga je razvidno da svaka pjesma ima sličnu, ali opet raznolikiju, ili bar drukčije raspoređenu strukturalnu elementarnost, što ih čini napetim i zanimljivim u cjelovitosti.

Mlad je to bend, svakako još ima puno vremena pred sobom, no zato iza sebe već ima albume koji su ostavili značajan trag na pagan metal sceni i sigurno će ih biti još. Iako Finsterforst sigurno ima svoje fanove, treba istaknuti da bi nove mogao tražiti među onima koji vole Wintersun, Tyr, Moonsorrow, Falkenbach ili Vintersorg. Ne nužno i ne isključivo, ali vrlo vjerojatno. I naravno, među onima koji znaju da se mističnosti Schwarzwalda ne nazire kraj.