Neal Morse
Momentum
Datum izdanja: 10.09.2012.
Izdavač: InsideOut Music
Žanr: Progressive Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Deset godina otkako je napustio Spock’s Beard i započeo, ili bolje reći nastavio s hiperaktivnom solo karijerom inspiriranom kršćanstvom, Neal Morse stigao je do još jednog studijskog albuma.
Iako aktivno i vrijedno participira u nekoliko bendova ili projekata
‘sa strane’ (Flying Colors, Transatlantic…), redovito objavljuje svoje
albume, pa je tako “Monumentum” nasljednik lanjskog “Testimony 2”, prije
kojeg je objavljen “Lifeline” (2008.), i tako unatrag do 1999.
nabrojili bismo više od 15, što live, što kompilacijskih, a najviše
studijskih izdanja.
Razlozi duge pauze između prošlog i pretprošlog albuma leže u aktivnostima s Transatlantic, s kojim je snimio album “The Whirlwind” i dva live DVD/CD izdanja, no da se brzo vratio u solo formu vidjelo se i čulo na prošlom albumu, a zamjetno je i na ovom. Istina, prvi put kao da se osjeća mali zamor materijala, pa album ne djeluje prozračno i svježe kao velika većina ranijih, no da je Neal osoba koja manirom vrhunskih majstora i dalje spaja melodijske elemente s kompleksnim progresivnim strukturama, u to se ni nakon ovog izdanja ne treba sumnjati.
Krasna je stvar i ta da se kroz album, uz već spomenutu vokalnu, provlači i raznovrsnost instrumentalnih izvedbi i u svima se, uz veliku i visoku razinu tehničkih izvedbi, može naći nježnosti, emocija i staloženosti, ali i agresivnijih, glasnih, krajnje nabijenih i žestokih dijelova. Tu se manje nije ni moglo očekivati, s obzirom na nastavak suradnje s Mikeom Portnoyem i Randyem Georgeom, te svom silom gostujućih glazbenika, od kojih je najpoznatiji Paul Gilbert (Racer X, Mr. Big), s kojim je također surađivao.
Upravo je naslovnu pjesmu “Momentum” Paul nakrcao svojim heavy rock solažama, ubrizgavši tako dodatnu dozu energije poletnim refrenima, snažnim i na momente ‘poduplanim’ bubnjevima, razigranim vokalima i protočnim klavijaturama. Glasni i hermetički gitarski riffovi podloženi klavijaturama uvode u kaotičniji početak “Thoughts Part 5“, koja se nakon toga transformira u čvršću prog metal pjesmu sa dupliranjem glavnih i pratećih vokala i izraženijim bas i klavijaturističkim dijelovima, te umirujućim završnim jazzy elementima.
“Smoke and Mirrors” nježna je balada s akustičnim uvodom, emotivnim pjevanjem, orkestralijama u klavijaturama i gudalima, dubokim basom i toplim soundom klasične gitare, dok je “Freak” dvoslojna baladna pjesma. Naime, u prvom bismo mogli prepoznati utjecaje The Beatlesa i njihove pjesme “Eleanor Rigby”, dok je u drugom više raskošnijih zvukova. “World Without End” je šestodijelna pjesma u trajanju od 33 minute, rađena po obrascu naslova s albuma “Sola Scriptura” i kombinira upravo ono što je spomenuto na početku: melodije i progresivne elemente. Doduše, možda djeluje ziheraški, sa izmjenama i razmjenama mirnijih, prog rock struktura i žešćih heavy elemenata, no tijekom kompletnog trajanja je zanimljiva, s jačom teatralnom atmosferom, ponekim darky interludijem i zavidnom količinom opuštenijih dijelova.
“Momentum” sigurno ne ulazi u monumentalnija, značajnija, kreativnija izdanja Neala Morsea, no njime je još jednom dokazao koliki su mu kapaciteti i kakvom kreativnom snagom raspolaže. Koja, koliko god da se ovdje, na momente, čini ograničenom, još uvijek ima dovoljno širine da složi album kakvog u današnjem prog–rock svijetu malo tko može.