Ministarstvo u ostavci

Tri dana nakon što su završili s pisanjem pjesama za trinaesti album Ministrya, 22.12.2012., dugogodišnji gitarist benda Mike Scaccia preminuo je u Dallasu od srčanog udara tijekom nastupa s Rigor Mortis, na proslavi 50. rođendana pjevača tog benda Brucea Corbitta.

Nakon tog tragičnog događaja Al Jorgensen i ekipa iz benda okupili su se i zaključili da imaju skup ponajboljih pjesama uopće i da će biti dovršene, te objavljene na novom albumu, koji će ujedno biti i finalni, zaključni, oproštajni u više od 30 godina dugoj karijeri.

Naravno da će svaki iole normalan glazbenik za svoje nove pjesme reći da su nešto najbolje što je ikada napisao, pa tako niti ministrima ne treba uzeti za zlo što su tako nešto rekli. U konačnici, nisu bili daleko od istine. Iako, da su baš nešto najbolje što su snimili u životu, s time teško da će se složiti i najvjerniji obožavatelji, no da je “From Beer To Eternity” puno prikladniji album od prethodnog, povratničkog “Relapse”, to je nedvojbeno. Prije svega, nove su pjesme kompletnije, uobličenije, zvuče svježije i nadahnutije, samim time su i prepoznatljivije.Ministry se dosta oslonio na elektronička izražavanja s naglaskom na ‘izazivanje’ industrijaliziranog kaosa, ali i na jasne forme new wavea i synthpopa po uzoru na svoje ranije radove. Naglasak je, jasno, na industrial, a utjecaji heavy, thrash i groove metala, punka i popa, nešto je što stilski uobličuje ovaj album. Dakle, jedan crossover, ali ovoga puta jasan, posložen i konkretan crossover. Album je podosta raznolik, jednim dijelom i okrenut progresivi (poglavito osamminutna “Thanx But No Thanx”) s krasnim, ekletičnim gitarskim radom, koji se kreće od težih psihodeličnih, preko bezobraznih groove, prijatnijih heavy ili ambijentalno orijentalnih (“Change Of Luck”, pjesma posvećena preminulom Mikeu) izvedbi.

Alovi vokali su i ovoga puta snažni, prkosni, slobodarski, bijesni i ljuti, s jakim back-upom asistencijama, i poglavito velikim obimom narativnog izražavanja, koje daje na važnosti poruka iz cjelokupne tekstualne tematike, koja se i ovoga puta ‘vrtie’ oko pohlepe, licemjerja, kapitalizma, konzervativizma i sličnih prijetnji slobodarskom umua. Ritam sekcije se znaju malo zagubiti u elektroničkom suzvučju, no osjeća se i za njih da su izgrađene od betonskih blokova koji bi izdržali masu velikih građevina.

“Hail To His Majesty (Peasants)” je oštra, čak malo šizofrenična, nervozno-sarkastična sporija pjesma sa čvrstim riffovima, izraženo grubim pjevanjima, a jednaki omjer snage, ali jače ubrzanje, industrial/thrash/punk riffove i bolno žensko/muškog pjevanje promovira “Punch In The Face“. “PermaWar” je melodičnija stvar srednjeg ritma koja kombinira svježije, hrskavije riffove, dosta žive bubnjeve, bijesne vokale, te melodijski zbor s implementacijom Obamina govora o terorizmu i prijetnji nuklearnog oružja. “The Horror” s uvjerljivom dominacijom elektronike možda nije reprezentativna stvar, ali zbog dodirivanja radikalne desničarske ideje da žrtve silovanja koje zatrudne u utrobu nose djecu po Božjoj volji i da ne smiju pobaciti, krajnji je, po Alu, ali i po mnogima, primjer bezosjećajnosti i besmisleno.

Ovaj je smislen i osjećajan album, koliko i kako to treba i mora biti, daleko prikladniji za rastanak nego je to 2007. bio “The Las Sucker”. Možda su malo zakasnili, možda se uopće i nisu trebali rastati od fanova, no svemu usprkos, Ministry je s albumom “From Beer To Eternity” napravio dostajan oproštaj kojem se fanovi benda mogu i trebaju duboko nakloniti.

Za razliku od mnogih drugih ministara, koji ne znaju kada je vrijeme da odu, Al i ekipa u tako nešto ne dvoje.