Zoran Predin & Matija Dedić
Tragovi u sjeti
Datum izdanja: 03.10.2011.
Izdavač: Aquarius Records
Žanr: Jazz, Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Uspješna suradnja Zorana Predina s obitelji Dedić se nastavlja!
Nakon što je 1989. snimio ploču “Svjedoci/Priče” s Arsenom Dedićem, nedavno se pojavio novi projekt s Arsenovim sinom Matijom, nazvan “Tragovi u sjeti“. S obzirom na umjetnički uspjeh obje ploče, očekuje se da Predin na ovome neće stati, tako da za 22 godine očekujemo duet Predin i Lu.
Na “Tragovima u sjeti” zastupljeni su Zoran Predin na vokalima i Matija na klaviru, i uz diskretnu pomoć kojeg dodatnog zvuka (bilo pratećeg vokala ili kakvog instrumenta) – to je to. Količina sugestivnosti je impozantna, iako Dedić junior vrlo dobro pika po klaviru i kreira sjajne suptilne pasaže, pohvale idu Predinu koji s vrlo skromnim vokalnim varijacijama stvara ogromnu paletu emocija.
Čak niti Predinov dalmatinski ne zvuči loše u “Galeb i ja” (gdje je Robert Pauletić da sinkronizira suvu lažinu?), nije se osramotio (naprotiv) u sevdalinki “Što te nema“, a često se Predinove izvedbe mogu natjecati s impresivnim originalima. Matija Dedić je pak veličanstvene dionice sačuvao za očevu “Tvoje nježne godine” koju je uspio oteti iz Predinovih usta i potaknuti slušatelja da obrati pažnju prvo na zvuk crnih i bijelih tipaka, a onda, ako stigne, neka posluša dojmljivu Predinovu vokalnu interpretaciju.
Matija i Zoran ipak su se popiknuli na “Azri” koju je proslavio Seid Memić Vajta. “Azra” je ispala po principu ‘lička noga, bečka cipela’, i ljupki tonovi Matije Dedića nisu se spojili s melosom i senzibilitetom pjesme. “A sad adio” tek je rutinirano izvedena. Upravo sve navedeno što nije štimalo u “Azri”, funkcionira u Predinovoj autorskoj “Šta bi mi bez nas“.
Najveća vrijednost albuma je ta što je s pjesmama različitih autora nastalih za različite pjevače u različitim vremenskim kontekstima kreirao originalnu umjetničku nit, seriju sličica koja ima smisla i koja poput filma priča svoju priču, suzdržano, smireno, sjetno i mudro.
U Predinovim i Dedićevim interpretacijama zaboravljamo takve ‘nebitne’ činjenice i prepuštamo poznatim pjesmama da odvedu slušatelja na nepoznata mjesta. Ovako se rade albumi obrada koji se pamte.
