Mijenjaju stil, ali ne i umjetnički standard

Napraviti diskografsku pauzu od 4 godine i 4 mjeseca pokazalo se pametnim potezom za londonski trio.

Bilo je vremena za kontemplaciju o tome u kojem smjeru sad krenuti, jer kad radite u strogim žanrovskim okvirima minimalističkog indie/electro popa, nije jednostavno nizati albume i zadržati kvalitetu na visokoj razini. Svjesni toga, Romey Madley Croft, Oliver Sim i Jamie Smith pustili svoju su publiku da ih se zaželi te im servirali dosad najživlji i najrazigraniji album, a opet dovoljno obojen karakterističnom melankolijom. Pozadinski zvukovi koje Jamie Smith (odnosno Jamie XX) sjajno ukomponira u pjesme ovdje gotovo da dijele glavnu ulogu s elegantnim vokalima Romey i Olivera, dok je prepoznatljiv metalni zvuk gitare kojeg možete čuti u gotovo svakoj ranijoj pjesmi benda ovdje gotovo iščezao i pojavljuje se tek u sjajnoj “Performance”, koja ima i upečatljiv, shizoidan violinistički segment. Ploča “I See You” može se pohvaliti sjajnim trenucima kao što su sanjiva “Replica“, odlično aranžirana i efektnim back vokalima ukrašena “Lips” ili sjajno konstruirana “Brave for You” s impresivnim beatom u drugoj polovici pjesme i sjajnom melodijom na gitari koja se provlači kroz cijelu stvar.

Ono što je apsurdno jest da su dva najslabija momenta upravo najavni singlovi albuma, “Say Something Loving” i “On Hold”, tipični predvidljivi pjesmuljci kakve ćete sresti na svakoj drugoj komercijalnoj radio postaji. Daleko od toga da The xx nemaju pravo na širenje svoje publike, no pustiti da ti osrednji materijal predstavlja inače vrlo dobar album nije nešto što će istinski fanovi benda cijeniti.

No, kad čujete baladu “Test Me“, s kojom na jedan epski način završavaju cijelu priču, zaboravit ćete da su se spomenuta dva singla ikad dogodila.

Zaključak je taj da treće studijsko izdanje The xx-a nije bezgrešno, dapače. No, ako nešto posjeduje onda je to svježina, asertivnost i blagi stilski zaokret koji naginje prema up beatu, iako je još uvijek snažno obilježen sjetnim prizvukom. Uz sve to, bend uspijeva zadržati ono što je najbitnije – visok umjetnički standard.