MGMT samo s jednim hitom!

Uspjeh prvijenca “Oracular Spectacular” bio je gotovo neminovan zbog niza odličnih stvari, “Congratulations” je bio album za njihovu dušu, ali i dalje vrhunski album, dok treći album jednostavno nazvan po imenu benda – fijasko.

MGMT je doživio sve u svega par godina postojanja. Nakon salve hvale, došao je drugi album koji mnogima nije do kraja sjeo, a razlog tome je bilo što nije imao hitčine poput pjesama “Kids”, “Time to Pretend” ili “Electric Feel”. Kada se očekivalo da će napraviti ponovno hitoidni album da se ‘ispričaju’ diskografu i fanovima, oni su složili jedan album koji je čak manje hitoidniji nego prethodni. Za razliku od “Congratulations”, “MGMT” ima malo toga u čemu bi se moglo uživati.Sad ostaje pitanje zbog čega to MGMT radi, da li je “Oracular Spectacular” bio jednostavno slučajno toliko radiofoničan ili su svoju glazbenu muzu izmuzli do kraja jer osim jednog od najavnog singla, nema tu ničeg seksi, zanimljivog i dojmljivog. Album prepun eksperimenata na tragu The Flaming Lipsa iz posljednjih godina, a kako i oni nisu više u formi kao prije desetljeće-dva, jasno je da i njihova ‘kopija’ ne može biti.“Your Life Is a Lie” nositelj je cijelog izdanja (posebno je zanimljiv vrlo opičeni spot), ali da te pjesme nema, ne znam što bih mogao pozitivnog reći o albumu jer ostatak zvuči podosta čudno i prosječno, kao da su izdali ovaj album pod mus budući da je od prethodnog prošlo nešto više od tri godine.

“Alien Days” (koju smo najranije čuli s ovog albuma) mogli bi proglasiti akustičnom pop-rock psihodelijom na kakvu smo navikli od benda, “Introspection” bi zvukovno odgovarala prošlom albumu, dok pred kraj albuma ima svega, kao da su htjeli spojiti zvuk Empire of the Suna s Daft Punkom kroz cijeli niz vrlo psihodeličnih elemenata koji se ne libe iskoristiti i world music glazbu.

Preslušavajući album, u nekim njegovim dijelovima možemo prepoznati da su se ranije ove godine sličnim motivima poigrali Vampire Weekend, a rezultat je potpuno suprotan. Dok je Vampire Weekend oplemenjivao mračnijim synth zvukom svoje melodije, MGMT se na glavu bacio u njih i pokušao drugim žanrovskim elementima ih začiniti. Očito im nije uspjelo, pa se postavlja pitanje tko je tu više zakazao, bend ili producent (naravno da je riječ o Dave Fridmannu koji se voli poigravati s ovakvim bendovima).

Ako je “Congratulations” bio album ‘bez hita’, a na njemu se nalazi cijeli niz prekrasnih skladbi, tako možemo reći da je novi “MGMT” album s jednim hitom, pa u usporedbi s drugim indie bendovima u sezoni 2013. ispada da je newyorkški dvojac učinio jedno od slabijih ostvarenja razvikanih ‘indiejanaca’. Šteta, mnogi su polagali velike nade nakon dva vrlo interesantna i uzbudljiva albuma koji su prethodili ovom…